Skip to content
Mart 26, 2017 / Allahov rob

Ciscenje duse

Ciscenje duse - blogpostCiscenje duse (sazetak serije predavanja)

Cilj ovog zivota je da upoznamo svog Gospodara i robovanje Njemu Jedinom. To ne mozemo postici osim iskrenoscu (iskornom namjerom) i znanjem, a da bismo postigli iskrenost, moramo ocistiti svoje srce od bolesti koje postoje kao test na ovom svijetu, kao prepreka i izazov, da bismo se borili protiv njih i zadobili Allahovo Zadovoljstvo.

Ciscenje duse ukljucuje:

  • Ciscenje srca, djela i moralnih osobina
  • Razvijanje lijepih i plemenitih osobina, i usavrsavanje moralnih vrijednosti koje se neminovno ispoljavaju u najljepsim djelima.

Ako uistinu tragamo za bliskoscu sa Allahom, moramo biti spremni istrazivati duboko u nama samima i priznati sve sopstvene nedostatke. Osoba koja uzima kao gotovu cinjenicu i pretpostavlja da je zdrava, nikad nece uistinu dijagnosticirati svoju bolest, usljed cega se nece ni podvrgnuti lijecenju (ostace netretirana), ostavljajuci bolest da se dalje razvija, oslabljujuci je, lomeci tijelo dok ga konacno ne unisti. Dok osoba koja obraca paznju na simptome bolesti, brzo prepoznaje njihovu pojavu, a zatim pristupa neophodnim mjerama lijecenja, sa ciljem da vrati svoje zdravlje.

Isto tako, ako ne razmisljamo o svom unutrasnjem, duhovnom stanju, ako ne priznajemo sebi samima da imamo unutrasnje slabosti i duhovne nedostatke, necemo ni raditi na tome da ih lijecimo i ostacemo u istom nezdravom, duhovno slabom stanju.

Znati vlastito duhovno stanje i priznati svoje greske i slabosti je nesto prekrasno, mada povremeno moze biti bolno. Samo su nas vlastiti nefs [nase nize bice, ego] i sejtan ti koji cine da plutamo zivotom u stanju gafleta [duhovnog nemara, opustenosti i propadanja]; samo nas oni obeshrabruju ili nam odvlace paznju od lijeka za stanje u koje smo zapali, a to je na primjer introspekcija. Nefs i sejtan nas pokusavaju odgovoriti od toga da sagledamo sami svoje mahane, a ako ne uspiju, onda pocinju sa sredstvom odgadjanja dobrih djela, pa tako nagovaraju covjeka da sopstvenom duhovnom lijecenju da najnizi prioritet i da ga uvijek odgadja za ’poslije’.

Moramo shvatiti da je svaka slabost u nama, prepreka koja nas sprecava da vidimo (u sljedecem zivotu) Uzvisenog Allaha, prepreka koja nam presijeca vezu sa Njim i oduzima nam mogucnost da iskusimo Njegovu Savrsenu Ljepotu.

Da bismo razumjeli zle posljedice ovih bolesti i priznali sami sebi da i mi od njih bolujemo, mozemo poceti s napornim i upornim radom na tome da ih istrijebimo iz sebe i zastitimo nasa srca od slicnih bolesti.

Bolesti srca

1) Ghurur je jedna od mnogih stetnih slabosti srca (qalba) [qalb je nase duhovno srce], a znaci sujetu/uobrazenost, ili samoobmanu, u tom smislu da covjek vrednuje samog sebe visom vrijednoscu od one koju ima. Ghurur se moze cak uvuci u nasu duhovnost tako da moze odvuci covjeka da vjeruje da ima vrlo visok polozaj kod Allaha, a u stvarnosti je vrlo daleko od toga. Kao i sve druge bolesti o kojima cemo ovdje uciti, trebamo pretpostaviti da i mi sami bolujemo od ove duhovne bolesti i obratiti se Allahu: ‘Ya Allah, pomozi mi da je pronadjem u sebi i da je otklonim od sebe (ako od nje bolujem).‘ Sejtan je savrsen primjer onoga ko je maghrur, ko boluje od bolesti ghurur, od samoobmane, i koji istodobno djeluje da bi obmanuo i druge, zaveo ih u samoobmanu. Sejtan je sebe procijenio vrednijim, sto se tice njegovog polozaja kod Allaha, nego sto je uistinu bio, a meleci su nasuprot njemu, bili ponizni, poslusni i skromni pred Gospodarom svjetova. Kad su upitali Allaha u cudu zar ce na zemlji postaviti za Svog zastupnika insana, koji ce na njoj krv prolijevati, bilo je to pitanje iz iskrene zelje da se umire da bi bili jos vise poslusni i puni ljubavi prema Allahu. Medjutim, Iblisovo izazivanje Allaha sadrzavalo je oholo odbijanje poslusnosti i baziralo se na samoobmanjujucem poimanju vlastite superiornosti, koja u stvari i ne postoji vec u Iblisovom arogantnom umu.

Dokaz da je covjek bolestan je njegovo odbijanje svake kritike i savjeta, nesposobnost da ih prihvati i prevelika osjetljivost na nacin na koji ga drugi covjek upucuje. Covjekov fokus treba biti na njemu samom, a ne na drugim ljudima. Trebao bi biti sretan kad mu neko pruzi poklon ukazivanja na njegove greske i zablude. Casni ashab Omer (da je Allah njime zadovoljan) je rekao: ”Rahima Allahu maran ahdaa alayya ‘uyuubi.” (”Allah se smilovao onome ko mi pokloni dar ukazivanja na moje mahane i slabosti.”)

2) Druga bolest o kojoj cemo govoriti tice se Hubb as-suma'h, ljubav za tim da te ljudi cuju i govore o tebi. To se smatra bolescu jer je tu nefs u centru paznje i jer oboljeli pripisuje dobre osobine koje posjeduje – sebi, umjesto Allahu (Koji mu ih je dao kao jednu od Svojih Milosti.)

Trebamo znati da kad nas neko pohvali, uistinu tada smo samo svjedoci manifestacije jednog od Allahovih Lijepih Imena i Atributa; as-Siteer (Onaj Koji pokriva, sakriva). Allah Uzivseni je Taj Koji im je dozvolio da vide dobro u nama i samo je On azza wa djal sakrio od njih nase mahane i grijehe [dhunub]; i sva slava i hvala pripada samo Njemu Uzvisenom.

3) Treca bolest koju cemo spomenuti je ar-riyaa’, unutrasnje stanje pri kojem smo zadovoljni da nas drugi ljudi vide da cinimo dobro, kao i da smo nezadovljni, zalosni i ljuti ako nas niko ne vidi kad cinimo dobro. Ovo se narocito odnosti na djela kojima trebamo traziti samo Allahovo Zadovoljstvo, naime, u ‘ibadetima [djelima kojima obozavamo Allaha]. Ovo je bolest, jer umjersto da trazimo Allahovo Zadovoljstvo, mi trazimo osjecaj da zadovoljimo svoj ego ili osjecaj prihvacenosti, ljubavi i uvazenosti kod drugih ljudi. Uistinu, riyaa’ se smatra tipom shirka jer je namjera osobe dobrim djelima koje vrsi da zadovolji stvorenje, a ne Stvoritelja i Gospodara.   Vecina uleme smatra da i najmanji udio riyae ako se nadje u nekom dobrom djelu, unistva ga, a postoji islamski text koji nas uci da ce Allah na Sudnjem Danu reci da ta djela nisu bila za Njega i takva djela ce biti dana onome zbog koga su ucinjena.

Riyaa je vrlo ucestala bolest srca, narocito onih koji traze znanje, Talib al-ilm, kad to znanje ne slijedi put ciscenja srca, put tazkiye [duhovnog prociscavanja srca]. Osobi moze biti lahka restrikcija jela, pica i sna, ali kad je reputacija u pitanju, kad su ego ili ponos u pitanju, lahko ih je poremestiti i nefs ih tu lahko zavede. Stanje u kome smo oslobodjeni od riyae postici cemo kad nam unutarnja osjecanja budu nepromijenjena, bilo da nas gleda covjek, zivotinja, ili bas niko (osim Allaha). Moramo se upitati, sta je to sto nas motivise, koja je to snaga motivacije koja me je motivisala da ucinim ovo djelo? I moramo nauciti da prihvatamo da ljudi lose misle o nama.

4) Jos jedna bolest duhovnog srca je al-Hirs, pohlepa za ovim svijetom koja se sastoji od dvije komponente: zeljom za al-Maal [bogatstvom] i zeljom za al-djaah [zelja za uticajem, ili kontrolom ljudskim srcima]. Jedan text nas uci da su pohlepa za bogatstvom i vlascu spram nase vjere, kao dva gladna vuka koji kidisu na stado ovaca, koji ga uniste, proliju krv i razore ga.

5) Slicna al-hirsu i povezana s njom je al-Hasad, divlja zavist prema drugim bicima. Ona vodi ka bughd [mrznji] i haqd [osvetoljubivosti], kao i bezvrijednim, ruznim i odvratnim djelima.  Ljudi koji pate od hasad zalutaju u zlocine koje razum ne moze shvatiti, a sve je pocelo malom varnicom osjecaja zlurade zavisti unutar duhovnog srca. Trebamo znati da ako nesto nemamo, moguce je da su poroci i slabosti u nama samima ono sto nas sprecava da primimo taj poklon od Allaha. Allah je Velikodusan i Darezljiv, ali mi ne zasluzujemo poklon (na kome zavidimo drugome). Ili, mozda mi naoko cinimo dobra djela, ali namjere i stanje duhovnog srca su nam iskvareni, a Allah ne prima takva djela. Trebamo shvatiti i da su ljudi sve sto imaju, dobili od Allaha kao poklon. Ako covjek osjeca hasad spram onoga sto drugi ima, onda u njegovoj tvrdnji da vjeruje da je Allah Ar-Razzaaq, Jedini Koji opskrbljuje, ima prijetvorne lazi.

6) Al-‘Adjalah je trazenje da se pozuri sa berbom nasih napora (nestrpljenost). To je vrsta ghurura u smislu da procjenjujemo nase stanje i sta smo u mogucnosti, vecima nego sto su oni u stvarnosti. Trebamo znati da: ‘li kulli adjalin kitaab’, “za svaku stvar postoji njeno odredjeno vrijeme”, a da je taj kitaab u Allaha, a ne kod nas samih.  Kad pozurujemo, mozda zurimo ka sljedecem koraku prije nego sto smo spremni za njega, pa zato se okliznemo i padnemo, ili se cak vratimo unazad u pocetno duhovno stanje, ili u jos nize od njega. Pozurivanje i brzopletost je znak nedostatka Sabra [strpljenja], i moze nas odvesti da  povrijedimo druge i sebe svojim brzopletim odlukama.

7) Diskretna, neprimjetna bolest koja moze izazvati sve ostale je Ru'yatul asbaab, a to je ovisnost o stvorenjima/sredstvima umjesto o Allahu. Moze ukljuciti ovisnosti o nasoj vlastitoj inteligenciji, sposobnostima, filozofiranjima ili drugim stvorenjima i sredstvima umjesto o Allahu. Moramo znati da su sav mir, sigurnost i radost od Allaha, sa Allahom i oslanjanjem samo na Njega; a to necemo imati ni postici ako se oslanjamo na druge mimo Allaha.

Kako se lijece ove bolesti?

Prvi korak je da ih razumijemo, da ih prepoznamo u sebi i da spoznamo njihove zle posljedice. A najvaznije je da trebamo prakticno poceti primjenjivati ciscenje duse time sto cemo

  • biti umjereni u hrani,
  • biti umjereni u picu,
  • biti umjereni u spavanju,
  • aktivno primijeniti samt [sutnju],
  • aktivno primijeniti introspekciju,
  • aktivno primijeniti ucestali dhikr,
  • mnogo doviti, moleci Allaha za poboljsanje i promjenu naseg stanja na bolje,
  • znati Ko Je Allah, moramo Ga upoznati i moramo imati duboko razumijevanje tewhida,

 

  • imati snaznu, visoku himmah [strijemljenje, odlucnost i volju], nebesku himmah, da bismo se priblizili Gospodaru i postigli vjecnu srecu i mir.

Molim Uzvisenog Allaha da nas ucini ljudima cistog tewhida, cistog srca, nebeskih strijemljenja i najljepseg ponasanja i morala. Amiin!

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (11): Zakljucne teme

  1. Zakljucne teme

 

Prije nego zakljucimo ovo predavanje, trebamo spomenuti vazne cinjenice u vezi sa dovom.

Jedna od njih jeste dova i urodjeni dokaz da je Allah, subhanehu we te’alaa, iznad nas. Neki ljudi pogresno vjeruju da je Allah svuda ok onas. Naravno da nije, pravilno shvatanje Allaha je da je Njegovo Znanje, Vid, Sluh itd sveobuhvatno i svuda ’dopire’.  Allahovo Bice je iznad nas, a dova je jedan od nacina da dokazemo da je to tako. Zasto? Zato sto, kad cinimo dovu, sta cinimo? Dizemo ruke prema gore, prema Allahu, trazeci od Njega, obracajuci se Njemu; i ovo cine cak i nemuslimani, jer to znanje je urodjeno covjeku, Allah nas je sve stvorio s tim urodjenim znanjem o Njemu Jedinom. To je dio ljudske fitre, ciste ljudske prirode u kojoj smo svi stvoreni, koja nas vuce i zove da se vratimo Allahu. I kad Mu dovimo, nase dove se dizu Njemu.

I u Casnom Qur’anu, Allah kaze da je On iznad Svog Prijestolja (Arša).

Drugo pitanje tice se potiranja lica rukama nakon dove, da li je to ispravan postupak koji je od sunneta Rasulullaha Muhammeda, alejhisselam. Postoji nekoliko hadisa koji govore o ovome, neki ucenjaci ih smatraju slabim, a neki ih prihvataju kao dokaz. Kako god da radis, potirao ili ne potirao lice nakon dove, pravilno je; dakle oni koji potiru lice rukama nakon dove imaju dokaz za to na osnovu misljenja ucenjaka koji smatraju te hadise valjanim. 

Jos nesto, o cemu moramo doviti Allahu, i to je najvaznije da Ga molimo: da nam oprosti i nakon toga, da nas ucvrsti na nasoj vjeri islamu. Ne budimo od onih ljudi koji mole Allaha samo za ovaj svijet, a Alah Uzviseni kaze u Casnom Qur’anu: Ima ljudi koji govore: ’Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!’ Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: ’Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!’ Njih čeka nagrada koju su zaslužili! A Allah brzo sviđa račune. (sura 2, ajeti 200-202)

Zapravo, ako pogledas dove Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhisselatu wesselam, naci ces da ih je vecina o akhiretu, o Allahovom Oprostu i Milosti, o uputi na Pravi Put, o Dzennetu, o spasu od vatre i o spasu od kazne u qaburu (grobu).

Kakav je slucaj sa nama? O cemu su nase dove, o cemu mi molimo Allaha? Ako zelis znati u kakvom ti je stanju iman, pogledaj o cemu molis Allaha u svojim dovama: slijedis li primjer Iblisa u dovi, koji je Allaha molio ne za oprost i Dzennet, nego za zivot dok je ovog dunjaluckog svijeta; ili slijedis primjer najboljeg stvorenja koje je ikad postojalo ili ce postojati, Resulullaha Muhammeda, alejhisselaatu wesselam.

Sjecajmo se u svojim dovama onoga sto je vaznije, sto je vjecno, i posvetimo dio nasih dova i dunjaluku, ali samo onaj dio koji on i zasluzuje u nasem postojanju, a ono ce biti vjecno, dok je dunjaluk kratak. Kratak, i brzo prolazi. 

Upitajmo se kakav status dova ima u nasem zivotu?

Koliko cesto se obracamo svom Gospodaru, Najmilostivijem? Kako Mu se obracamo? Ispunjavamo li preuzete obaveze prema Njemu, ili smo zanemarili svoju dusu, zapustivsi duznosti prema Allahu?

Pokajmo Mu se, vrata njegovog oprosta su uvijek otvorena, sve dok melek smrti ne dodje po nasu dusu; i tad se vrata Allahovog oprosta zatvaraju, djela prestaju, i covjek je prisljen zivjeti u vjecnosti sa svojim djelima, kakva god da su. Svi grijesimo, jer nismo meleci vec ljudi – a najbolji medju grijesnicima (ljudima) su oni koji su najbogobojazniji. Bogobojazni se stalno vracaju Svom Gospodaru trazeci Njegov oprost, uvidjajuci svoju slabost i propuste, moleci Ga za Milost. O ovome cemo govoriti insha’Allah u sljedecem predavanju, na temu otvorenih vrata pokajanja, i sirine Allahovog Oprosta i Milosti.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (10): Veza izmedju qadera i dove

  1. Veza izmedju qadera i dove

 

Mnogi ljudi pitaju o ovome. Svi znamo da je sve ispisano i odluceno, ispravno vjerovanje u Allahov qader je dio vjere, imanski sart bez kojeg nema islama. Allah zna sve sto ce se desiti. Pa zasto onda da dovim, pitaju ti ljudi – ako je ispisano i odluceno, desice se dovio ja ili ne dovio, a ako nije napisano i odredjeno, nece se desiti ma koliko ja dovio. Mnogi ljudi imaju ovakvu predodzbu.

 

Pa hajde da uzmemo logicnu posljedicu ovakve ideologije i metodologije razmisljanja.

 

Pitaj ga: Zasto ides na posao? Jer ako ti je iznos novca koji dobijas platom odredjen u Knjizi, dobices ga, isa ona posao ili ne isao.

 

Pitaj ga zatim: Zasto ides na pijacu i u prodavnicu da kupis hranu? Ako ti je odredjeno da je pojedes, pojesces je, otisao ti i kupio i spremio tu hranu, ili ne.

 

Pitaj ga zatim: Zasto prinosis zalogaj ustima svojom rukom? Ako ti je propisan taj zalogaj, uskocice ti sam u usta, prinio ga ti rukom ili ne.

 

Logicke posljedice ovakve vrste ideologije su upravo ovakve. Da, napisano je i odredjeno sve sto ce se desiti – ali ti to ne znas, jer to znanje Allah nije dao covjeku, vec ga je zadrazao za Sebe. Zato se moras truditi da dobijes ono najbolje, u nadi da ti je to i propisano, i moras koristiti sva halal sredstva koja mozes da bi dobio najbolje na oba svijeta. A dova je jedno od najvaznijih mogucih sredstava kojima postizes ono sto ti je propisano.

 

Ovaj svijet je Allah stvorio u vremenu i prostoru, i odrdedio je da u njemu postoje zakoni uzrocno-posljedicnih veza. Cini dovu, trudi se, radi da bi dobio ono sto ti je vec odredjeno. Inace ako i dalje sumnjas ili ne zelis da razumijes, ti nemoj ici na posao, nemoj kupovati ni spremati hranu, nemoj se pocesati kad te zasvrbi koza – a ocekuj da ti sve bude onako kako je propisano; vidis li kako ta nelogika zvuci? I seljak, kad sije sjetvu, ne zna sta ce poznjeti, kakvo ce vrijeme biti, da li ce gamad unistiti usjev – ali on sije, cini ono najbolje sto on moze, moleci Allaha du mu nagradi trud i nadajuci se najboljem rezultatu. Ali seljak zna, ako ne posadi sjetvu, onda sigurno nece imati sta poznjeti. Dova je tvoja sjetva: zelis li pobrati usjev, posadi sjeme, dovi Allahu.

Dova je put, sredstvo, kojim postizemo svoju predodredjenu sudbinu, a samo Allah ima savresno Znanje.

I ne zaboravi da je moguce da Allah propise nesto za tebe, ali da stavi na to uslov; a samo Allah zna kakav uslov i da li ces ga ti ispuniti ili ne. Na primjer, Allah moze propisati: ako taj-i-taj covjek bude dovio, nece se razboljeti. Ako ne bude dovio, razboljece se. I to je moguce, to je qader. Meleci ne znaju sta ce se desiti, da li ce taj covjek doviti ili ne, ali Allah Uzviseni zna da li ce taj rob doviti ili ne.

 

Mi ne znamo sta nam je propisano qaderom, i zato ne baziramo nasa djela na tome. Mi se trudimo i pokusavamo svim halal sredstvima, fizickim i duhovnim, sto bolje mozemo dostici najbolje, a ne znamo sta nam je propisano.

 

Mi ne znamo sta nam je propisano qaderom i ne trebamo o tome ni razmisljati, besmisleno je. Ali moramo znati da je jedan od puteva da dodjemo do onoga sto nam je propisano, je dova. Eto zasto je i Allahov posljednji Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ’ Oprez ti ne moze pomoci protiv sudbine (qadera), ali dova je od koristi stvarima koje ce se desiti i kako ce se desiti.’

 

Na primjer, ako je covjeku propisano da dozivi saobracajnu nesrecu, nikakva opreznost u voznji mu ne moze pomoci da ne dodje do sudara (nesrece) – oprez tu nista ne pomaze. Ali dova je covjeku od koristi za sve poslove na oba svijeta; dova cak moze izmijeniti qader – Allah moze staviti uslov na sudbinu, pa ako dovis, da te spasi nesrece koja bi te inace snasla. Meleci, kad dobiju informacije o qaderu za taj dan, ne znaju sta ce se desiti. Ali Allah zna. Samo Allah zna. I zavisno od toga sta covjek uradi, imace i odredjenu sudbinu.

 

Zato stalno dovimo Allahu:

’Allahu, spasi me od nesrece! Allahu, spasi me od iskusenja koja necu poloziti na Tvoje zadovoljstvo! Allahu, spasi me od zla u smrti! Allahu, daj nam dobro na ovom i dobro na buducem svijetu i zakloni nas od dzehennemske vatre! Allahu, oprosti meni i mojim roditeljima i svim vjernicima kad pocne obracunavanje!’

Mi ne znamo sta ce se desiti, ali mi moramo doviti i traziti najbolje od Allaha.

 

Zato nije pravilno postavljati pitanje s pocetka ovog poglavlja, jer ti se takvo pitanje moze vratiti: zasto ides na posao, ako ti je qaderom odredjeno da ces primiti te novce koje dobivas putem plate?

Kako je Omer ibn-el-Khattab, da je Allah njime zadovoljan, rekao: ’Morate se truditi i raditi da zaradite novac jer srebrenjaci i zlatnici ne padaju s neba.’

Isto je i sa dovom. Ona je sredstvo, halatka, put koji koristimo da bismo stigli do propisane nam sudbine. A objasnili smo kako dova mijenja qader. Poslanik alejhisselam je rekao: ’Nista ne moze izmijeniti sudbinu, osim dove.’

Poslanik alejhisselam je rekao (parafrazirano): ’Dova izlazi iz mu’mina i bori se sa qaderom; i jedno od njih pobijedi.’

SubhanAllah…! Moguce je da neka nesreca ide prema tebi sa qaderom, ali ako cinis dovu da se spasis (a ni ne znas sta te ceka!) moguce je da ce dova nadvladati qader, pa te propisano zlo nece snaci! A Allah vec unaprijed zna da ce se tako desiti. Ali mi, stvorenja kojima On nije dao znanje o skrivenim stvarima, ne trebamo razmisljati o qaderu.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (9): Mudrost u odgadjanju uslisavanja dove

  1. Mudrost u odgadjanju uslisavanja dove

 

Ovdje cemo govoriti o nekim mudrostima i koristima u tome da nam se dova ne uslisa, ili da se ne uslisa odmah.

”Zasto Allah ne ispuni neke dove?” Pitanje samo po sebi je pogresno postavljeno, jer kako smo vec naucili tokom ovog predavanja, Allah udovoljava bas svakoj dovi. Naveli smo puno ajeta i hadisa kao dokaz da Allah uslisava svaku dovu, samo je njeno ispunjenje mozda u obliku koji molilac ne prepoznaje. Mozda ti Allah nece dati bas to sto si trazio dovom, ali ce te umjesto toga, zbog dove koju si Mu uputio, zastititi od nekog zla koje ti je bio propisao; ili ce ti dati nesto sto je bolje za tebe od onoga sto si ti sam trazio. Ali sigurno ce ti Allah odgovoriti na sve dove.

Dakle ovo je prvo sto moramo uvidjeti. Mnogi muslimani se pitaju, zasto mi Allah ne uslisava dovu…? 

Dragi brate i sestro, ako slijedis uslove i manire dove, a cuvas se od onoga sto je zabranjeno u dovi, dakle pridrzavas se svega dosad naucenog, znaj da ce ti Allah sasvim sigurno uslisati tvoje dove! Zato shvati da trebas preformulisati pitanje: kakva je mudrost u tome da mi Allah odlaze uslisavanje dove; ili u ispunjavanju moje dove na nacin koji ja ne uvidjam, ne vidim, nisam ga svjestan?

Uistinu, ovakva je situacija veliki ispit koji Allah daje vjerniku! Kad Mu cinimo dovu ispunjavajuci uslove i adabe dove, ostavljajuci ono sto je pokudjeno u dovi, a ne vidimo rezultat nasih molitvi, da su uslisane. Ovo je veliko iskusenje, veliki test (fitna) kojim Allah testira nas iman.

Upravo zato moramo razmisljati o nekim od mudrosi koje Allahovo odgadjanje ispunjenja nase dove nosi sa sobom.

  1. a) Najveca mudrost u ovome je cisti iman (vjerovanje) u to da je Allah, subhanehu we te’alaa, El-Malik (Kralj) i kao takav, On ima pravo da radi sta hoce, kad hoce i kako hoce. Kako Allah kaze u Qur’anu:

On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. (sura 21, ajet 23)

Allah odlucuje o svemu i niko ne moze promijeniti Njegovu Odluku. To je El-Malik; niko nema pravo da zahtijeva ista od njega kao svoje pravo! Ono sto On da, da iz Svoje Mudrosti; a ono sto ne da, ne da iz Svoje Mudrosti. To je jedan vid manifestacije Allahovih Savrsenih Imena i Atributa.

 

  1. b) Priznavanje stvarnog ljudskog statusa.

Priznavanje statusa koji mi imamo kao malo, nejako, potpuno ovisno stvorenje. Stvorenje, a On je Stvoritelj. Mi smo stvorenje – insan – bez ikakvog dobra, bez ikakve urodjene snage da sami od sebe ucinimo ikakvo dobro, osim pomocu snage koju nam Allah Uzviseni od Sebe da. Covjek nema nikakvog prava kod Allaha – Allah ga je stvorio i dao mu sve sto ima, sve – cijelu zemlju mu je podredio!

Covjek nema nikakvo pravo da zahtijeva ista od Allaha, kao da to zasluzuje… e’uzubillah. Covjek treba shvatiti jednu stvar: sta god trazio od ALlaha, to nije njegovo pravo. Vec ako mu Allah to da, onda je to zbog Njegove Mudrosti, Milosti i Pravde; a ako mu to uskrati, da je i to isto tako zbog Njegove Mudrosti, Milosti i Pravde. Covjek je ’abd, rob; a Allah je Rabb, Gospodar; On je Ilaah, Bog Kojeg robovi obozavaju.

 

  1. c) Ovo je vrsta testiranja (fitneta) bez koga ne bismo imali ni iman (vjeru) ni taqwaluk (bogobojaznost).

To je jedna velika korist sa odlaganjem ispunjenja dove. Kadi mas neprijatelja ili se suocavas sa nevoljom i teskocom, tek tad se moze pokazati tvoja hrabrost, ili tvoj kukavicluk. Zato kad se suocis sa fitnom neispunjene dove, onda odgovaras toj fitni onako kako mu’min treba da ucini; strpljenjem, vjerovanjem i uvjerenjem u najbolje. Trebas biti svjestan da Allah testira ljude, da bi pokazao ko je dobar, a ko los; ko je vjernik, a ko licemjer. To je uloga fitne i iskusenja (u obliku velikih teskoca, ili velikih blagodati), kako nas i Qur’an uci:

Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ’Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (sura 29, ajeti 2-3)

Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: ’Kada će već jednom Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! (sura 2, ajet 214)

Iskusenja u zivotu na ovom svijetu, i kako smo se u njima ponijeli (kao vjernici ili kao nevjernici i grijesnici), su dio testa i dokaz za ili protiv nas kad stanemo pred Allaha Uzivsenog da nas On obavijesti o onome sto smo radili. Jedno od tih iskusenja je i nasa reakcija na dovu cije ispunjenje nismo uvidjeli, ili cije ispunjenje je Allah odlozio kao dio ispita naseg imana. Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu:

Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (sura 21, ajet 35)

Dakle, u pitanju je mudrost da shvatimo da je to test kojim nas Allah iskusava, da pokazemo kako cemo se mi ponijeti u situaciji kad Mu upucujemo dove, a ne vidimo rezultat tih dova.

 

  1. d) Sljedeca mudrost o kojoj u ovoh situaciji trebamo razmisliti je, da bi ono sto molimo od Allaha da nam ispuni, zapravo moglo biti uzrokom velikog zla, ako bi nam On to dao.

Allah Uzviseni kaze: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate. (sura 2, ajet 216)

Vec smo to govorili: mozda zelis jedan odredjeni posao, a u njemu ti lezi propast ako bi ga dobio; ili ako zelis da se ozenis odredjenom djevojkom koja ti se dopada, a Allah zna da bi ti ona bila zla supruga s kojom bi bio nesretan. Allah nam ne kaze uzalud: Allah zna, a vi ne znate! Pa je Njegovo neuslisavanje bas te i takve dove, samo iz Njegove neizmjerne Milosti, Brige i Ljubavi prema nama. A dio naseg testa je da to uvidimo.

Zato uvijek kad Ga molimo za neko dunjalucko dobro, trebamo dodati na kraju: ‘…ako je to dobro za moju vjeru, moj dunjaluk i moj akhiret; onda mi to daj, Allahu!’Allah zna, a mi ne znamo.

Allah Uzviseni spominje takav primjer u Qur’anu; ljudi koji su Ga molili i govorili, da nam Allah da novaca sigurno bismo bili bogobojazni i udjeljivali; pa kad im je dao sto su trazili, oni su postali skrti i arogantni – pa ce ta Allahova Blagodat (novac) biti dokaz protiv njih na Sudnjem Danu; a Allah objasnjava da su to licemjeri do Sudnjeg dana. Dakle, bolje bi im bilo da im dova nije uslisana. Ali Allah je znao da su oni licemjeri i oni su primjer ostalim ljudima. Lahko je munafiku misliti i filozofirati kako bi on bogobojazno postupio u odredjenoj situaciji: ali kad pravi test dodje u stvarnosti, njegovo je ponasanje upravo suprotno onome kako je govorio da bi postupio. To su munafici, licemjeri – oni govore ono sto ne rade. Zato pazi dobro sta molis od Allaha, jer to moze biti ono sto ce ti donijeti propast.

Jednom je Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem primio nesto novaca; pa je odmah poceo da ga dijeli. Neki od ashaba ga je upitao: ‘O Allahov Poslanice! Zasto ne udijelis nesto i tome-i-tome? Mislim da je on musliman, i mu’min.’ Ali Rasulullah Muhammed, alejhisselam, nije dao tom muslimanu. Ashab je ponovio svoje pitanje tri puta – ali nista. Na kraju je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, odgovorio ashabu koji ga je pitao: ’O ti-i-ti. Ponekad volim nekoga vise od drugih ljudi, zato im ne dajem sadaqu; jer se bojim da bi ga zloupotrijebili i da bi to mogao biti razlog da zavrse u dzehennemskoj vatri.’

Sta je rekao Poslanik, alejhisselam, nego da iz ljubavi prema nekome koga voli, a za koga se boji da ne bi polozio ispit (fitnet) novca, takvoga i ne zeli svojom rukom iskusavati i mozda otjerati u vatru.

Vjeruj zato Allahu, kad kaze da je Njegova Mudrost i Hikma su Savrsene, Sveobuhvatne. Vjeruj u Allahovu Mudrost, budi zadovoljan onim sot ti je Allah dao i shvati da ono za sto si Ga molio mozda je samo zlo po tvoj dunjaluk i akhiret. Ne budi poput malog djeteta koje place i trazi slatkise kad je bolesno, a mrsti se na lijek koji bi ga izlijecio, i omogucio mu da ubrzo moze jesti slatkise i osjecati njihov ukus. Nemoj se spustiti na ograniceni nivo shvatanja malog djeteta, misli dugorocno.

Tako i mi moramo shvatiti da je mozda u necemu za sto molimo zlo po nas na duge staze, a da to i ne poimamo. Vjeruj u Allaha! Vjeruj u Allahovu savrsenu Mudrost i Milost!

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Allah Je Milostoviji prema vama nego vase majke!’

Pokusaj to zamisliti – Milostiviji Je od tvoje majke, koja te jer nosila, i rodila, i dojila, i odgojila, i hranila, i bdjela nad tobom…

Jednom dok je bitka bila u toku, ashabi su vidjeli jednu zenu kako sva izbezumljena, nesvjesna bitke koja se vodi, trazi svoje dijete. Kad ga je nasla, privila ga je na grudi i pocela ga dojiti (to je bilo novorodjence). Kad su to ashabi vidjeli, bili su dirnuti miloscu ove majke prema svom djetetu. Poslanik Muhammed, alejhisselam, ih je tad upitao: ’Mislite li da bi ova zena ikad bacila svoje dijete u vatru?’ Odgovorili su: ’Nikad, Allahov Poslanice!’ A on im je rekao: ‘Allah je Milostiviji prema Svojim robovima nego ova zena prema svom djetetu’.

Allah zna sta je najbolje za tebe. Ako uistinu imas iman (vjeru) i taqwaluk (bogobojaznost), shvati da sta god Allah da ti je odredio, je iz najboljeg razloga, i najbolje je. U tome je i sljedeca mudrost odlaganja ispunjenja dove, a to je:

 

  1. e) Allahov izbor je bolji od izbora koji covjek sam sebi izabere.

Sufyan Es-Thewri, jedan slavni rani islamski ucenjak, rekao je: ’Kad ti se dova ne uslisa i ne dobivas ono sto zelis, shvati da ti Allah u stvari daje nesto, jer kad ti ne daje, to nije zato sto je On Skrt – vec zato sto vidi sta je dobro za Njegovog roba i ako ti nesto ne da, onda je to za tvoje dobro.

Drugim rijecima, Sufyan Es-Thewri kaze da, kad ti Allah ne ispuni dovu onako kako si trazio, zahvali Mu na tome, jer ti je znaci On odabrao nesto sto je jos bolje za tebe, vise nego sto ti mozes i zamisliti.

Razmili o prici o Musa (Mojsije) a.s. i Khidru i poukama te price. Khidr je znao ono sto Musa a.s. nije znao. Ma kako cudna njegova djela izgledala Musau, dobro koje je proisteklo iz njih je bilo skriveno u tom trenutku, ali je kasnije izaslo na vidjelo. Khidr je takodje bio Allahov poslanik. ”Mi smo Allahovi i Njemu cemo se vratiti”, uvijek imaj na umu. To nas dovodi i do sljedece mudrosti, a to je:

 

  1. f) Covjek ne zna rezultat (ishod) svoje dove.

Nesto dobro moze donijeti vece zlo, i obratno.

 

  1. g) Ova iskusenja povecavaju iman i priblizavaju te Allahu.

Bez fitni, bez iskusenja ne bismo se priblizili Allahu. Putem iskusenja i tegoba Allah Uzviseni uzvisava ljude jedne iznad drugih.

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Velicina nagrade je proporcionalna ozbiljnosti iskusenja.’ Sto je teze iskusenje koje polozis kao vjernik, to ce biti veca nagrada. Zatim je rekao, alejhisselam: ’Ako Allah voli nekoga, On ga iskusava. Pa ko bude zadovoljan, dobice Allahovo Zadovoljstvo; a ko se razljuti, imace Allahovu srdzbu.’

Sto te Allah vise voli, to ce te vise testirati, da bi ti uzdigao stepene u Dzennetu. On je najtezim ispitima testirao one koje je najvise volio – Svoje Poslanike. Zato zakasnjeli odgovor na dovu ukazuje i na Allahovu ljubav i milost prema robu, i test kojim ga iskusava. Zato reci sebi: ’Allah me mozda ovim iskusava, pa ako se strpim, obrisace min eke grijehe i povisiti mi stepene na dunjaluku i u Dzennetu.’

 

  1. h) Nesto sto izgleda kao lose moze biti uzrokom veceg dobra.

Jedan od islamskih ucenjaka je rekao: ’Ono sto Allahov rob mrzi, bolje je za njega od onoga sto voli. Ovo je zato sto ono sto on mrzi ce biti uzrokom da pojaca svoje dove Allahu, a kad ima ono sto voli, to ce mu odvuci paznju tako da zaboravi doviti Allahu.’

Predivna misao! Kad smi u nevolji, sta se desava – okrecemo se Allahu, molimo Ga da nam olaksa, priblizavamo Mu se molitvama i ibadetom. A kad smo u dobru, to nam odvlaci paznju od ibadeta. Svi to znamo. Zato je ova misao predivna: ono sto mrzis je bolje za tebe, jer ce te pribliziti Allahu!

 

  1. i) To je vrijeme introspekcije.

Kad se dova ne uslisa, to biva uzrokom da covjek zastane, razmisli o svojim grijesima, o svom odnosu sa Allahom, i da promotri svoje stanje i razmisli o zivotu i o sebi, o razlozima zasto mu Allah ne uslisava dovu.

To biva razlogom da insan zastane i promisli o sebi, svojim grijesima i o svojim dobrim djelima; odvaze ih i uvidi koliko je dobro koje cini malehno a grijesi koje cini koliko se veliki.

A to je fantasticna Milost od uzivsenog Allaha, da pruzi robu tu mogucnost u ovom zivotu, dok jos ima sansu da se pokaje i popravi, prije nego sretne Allaha. Covjek moze istraziti sam svoj zivot, svoju vjeru i svoja djela; pa se popraviti prije nego bude prekasno. 

To je Allahova Milost, da pruzi takvu sansu Svome robu. Moguce je da covjek razvije vezu sa Allahom, da se duhovno izgradi i uspije, bas zbog takve teske situacije u kojoj moli Allaha za pomoc, a Allah mu se ne odaziva. To bude uzrokom introspekcije, pokajanja i duhovne izgradnje covjeka putem izgradnje veze sa Allahom onako kako je On propisao; sto covjeku donosi radost i mir na ovom i na buducem svijetu.

Kad covjek shvati tezinu svojih grijeha, kad covjek pojmi Velicinu i Savrsenost Onoga prema Kome je grijesio, kad pozeli da Mu Allah oprosti – dakle da mu uslisa dovu pokajanja, onda ce ostaviti grijehe, povecati dobra djela i njegova ljubav prema Allahu ce se pojacati. Izgradice jednu novu vezu, jedan kontinualni razgovor sa Allahom. Ta veza ce mu biti milija i draza od svega drugog sto je ikad upoznao. A vrhunac imana je kad covjek voli taj ubudijjet, obozavanje Allaha, sluzenje Allahu, vise od svega drugog.

 

  1. j) Dova ti je mozda vec uslisana, ti to ne znas.

To smo vec spominjali. Mozda ti je Allah dao nesto bolje od onoga sto si trazio, jer On u Svom Znanju zna da je to sto trazis lose po tebe. Naveli smo primjer zenidbe odredjenom djevojkom ili dobivanje odredjenog posla. Allah ti je mozda vec uslisao dovu, ali ti to ne uvidjas jer si fokusiran samo na ono sto tvoj nefs (ego) zeli, bas kao bolesno dijete koje place za slatkisima. Taj fokusirani vidik ogranicava covjeka da ne vidi sve druge blagoslove kojima ga Allah obasipa, vec se koncentrise samo na jednu stvar, za koju misli da mu je Allah nije dao. SubhanAllah…

Jednom je siromah dosao El-Hasanu El-Basriju, slavnom ranom ucenjaku i rekao mu: ’Ja sam siromah, pa zamoli Allaha za mene da mi da novaca!’

El-Hasanu El-Basri ga pogleda i upita ga: ’Bi li mi dao 100 hijlada zlatnika za tvoje ruke? Daj mi ih, i dacu ti 100 hiljada zlatnika.’

Covjek je odgovorio: ’Naravno da ne dam!’

El-Hasanu El-Basri ga je upitao: ’Dobro, a bi li mi prodao svoja stopala za tu svotu?

Covjek je odgovorio: ’Naravno da ne bih!’

‘A oci?’

‘Ni oci!’

‘Pa maker tvoje zdravlje?’

’Ni moje zdravlje!’

El-Hasanu El-Basri mu tad rece: ’Ti si milijarder na dvije noge, a zalis se da te je Allah ostavio kao siromaha. Imas blaga kakva se ne mogu zamisliti ni kupiti, a zalis se na Allahovo davanje.’

Covjek moze imati toliko blagoslova koje i ne vidi niti zna u njima uzivati i biti zahvalan na njima. A najvece blago i bogatstvo, je blagoslov imana (vjere koja je usla u srce). Ako te Allah blagoslovi tim blagoslovom, onda sve ostalo blijedi u poredjenju s tim. Nista se ne moze cak ni uporediti sa blagoslovom imana u srcu.

 

  1. k) Samopreispitivanje.

Razmisljanje o tome sta trazim, da li trazim samo stvari koje se ticu dunjaluka, ili trazim i za akhiret. 

Da li ja ispunjavam adabe dove, da li molim kako je pozeljno; da li povecam mogucnost ispunjavanja dove svojim zivotom i nacinom kako i za sto molim Allaha? Da li cinim nesto sto zaklanja dovu od uspinjanja do Allaha i uslisavanja?

Dakle, kad Allah odlaze ispunjenje dove, to potice covjeka da ispituje samu dovu kao i samog sebe i svoju vjeru, u cemu je neizmjerna korist.

 

  1. l) Odlaganje ispunjenja dove je jedna od manifestacija Allahovih Savrsenih Imena i Osobina.

Odlaganje ispunjenja dove pokazuje ti Ko Je Allah.

Jedno od Njegovih Lijepih Imena je El-Muti’ (Onaj Koji daje), jedno je El-Maanij’ (Onaj Koji zadrzava, susteze, obustavlja), El-Hakm (Onj Koji savrseno sudi, odredjuje i odlucuje; i niko ne moze suditi, odlucivati ili odredjivati Njemu), jedno od tih Imena je El-’Adl (Pravedni, On daje pravdu i zadrzava zbog pravde), od Njegovih Savrsenih Imena su i El-Keriim (beskonacno Darezljivi i Plemeniti) i El-Mennaan, (Onaj Koji neprestano daje a nista ne uzima nazad)…

Pa zar ti situacija u kojoj On odlaze ispunjenje dove ne pokazuje Allahova Lijepa Imena i Atribute, zar ti to ne pokazuje Ko Je Allah…? Uistinu ova situacija manifestuje Allahovu Savrsenost.

 

  1. m) Jedan od blagoslova i mudrosti odlaganja ispunjenja dove je jedna da covjek usavrsava svoj ibadet (obozavanje) Allaha.

Samo cekanje da Allah uslisa dovu usavrsava ibadet, jer se nada i strah (koja suv da balansirajuca krila imana/vjere) produzuju. Nada u Allaha se pojacava, kao sto se pojacava i strah da Allah nece ispuniti dovu. Takva situacija te podsjeca na tvoju stalnu ovisnost o Allahu i na to kako sam od sebe apsolutno nista ne mozes postici ako ti to Allah ne da.

To cini da Ga jos vise molis i da nastavljas doviti za ono za sto se nadas, a bojis da neces dobiti. Spoznaja da, ako ti to Allah ne da, neces to ni imati (bilo to od materijalnih dobara, ugleda i prestiza na dunjaluku, ili stvari od akhireta).

Time pokazujes Allahu, Koji stalno vidi sta je u tvom srcu, da uvidjas koliko si siromasan i ovisan o Njegovoj Milosti, a On Je Najmilostiviji, ali i Najpravedniji.

Time pokazujes Allahu i da si zadovoljan Allahovom Odredbom za tebe, jer znas da je ne mozes izmijeniti, osim uslisanom dovom; zato se strpis i zadovoljan si onim sto ti Allah odredi. Ne moras biti (vjerovatno i ne mozes biti) sretan, ali bitno je da se ne ljutis na to sto ’te je snaslo’ a to je sve Allahova Odredba, nego si zadovljan Allahovom odredbom mada ti je tesko, zato Ga strpljivo nastavljas moliti dovom da ti olaksa i ispuni ti to sto trazis.

Kada je voljeni sin Rasulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, preselio na akhiret a bio je jos malo dijete, Allahov poslanik, alejhisselam se naravno nije obradovao time sto mu je Allah odredio, da sahrani sina. Plakao je tiho, ali je bio strpljiv u svom bolu – nije optuzio Allaha za nepravdu, niti se zalio na svoju sudbinu. Suze su mu tekle niz lice dok je drzao svoje mrtvo djetesce u narucju, privijeno na grudi, ali nije naricao vec je samo rekao: ’Ibrahime, tuzan sam neizmjerno da te gubim, ali necu izreci nista osim onoga cime ce Allah biti zadovoljan. Mi smo Allahovi i Njemu se vracamo [Inna lillahi we inna ileejhi raadžiuun].’

To je primjer za nas: ne mozemo biti sretni zbog onog sto nam zadaje bol i tugu, ali mozemo i moramo biti zadovljni Allahovom Odredbom, ma kakva ona bila.

Time cemo pomoci sebi i na ovom i na buducem svijetu – a ljutnja nece promijeniti nista na ovom svijetu i donijeti nam to za cim zalimo, ali ce nam na akhiretu donijeti Allahovu srdzbu zbog nezadovoljstva i nestrpljenja koja sudbinom, koja su obiljezje nevjernika. 

Vjernik strpljivo prihvata ono sto mu se desi (’snadje ga’) uvjeren da je ono sto je Allah za njega spremio u buducnosti sigurno bolje, makar to covjek sam ne mogao vidjeti u trenutku dok ga prozima bol.

 

  1. n) U ovakvoj situaciji se potvrdjuje i tvoja skrusenost pred Allahom.

Kad ti Allah odlaze ispunjenje dove, postajes skruseniji pred Allahovom Velicinom i nastojis Mu se pribliziti jos vise. 

Da ti se svaka dova i zelja uvijek ispunjava cim je zamolis, ne bi imao taj predivni osjecaj da si ti ’abd (rob) Savrsenog Allaha, Svjetlosti nad svjetlostima, Izvora mira i ljubavi, Najmilostivijeg Gospodara nebesa i zemlje. A zar to nije nesto predivno, nezamjenljivo blago?

 

  1. o) Borba protiv sejtanovih spletki i saputanja (vesvesa) je jos jedan, izuzetno vazan, aspekt mudrosti u odgadjanju ispunjenja dove vjernika.

Sejtan koristi ovakvu priliku da napadne vjernika i pocne mu saputati vesvese i sumnje u Allahovu Ljubav, Milost i Velicinu, ili eu’zubillah, nesto jos gore od toga.

Zato u takvim prilikama, kad te sumnje (sejtanove vesvese) pocnu napadati, znaj da bas tad, okrecuci se jedino Allahu, obnavljas svoj iman i time ubijas sejtana smrtonosnim i bolnim udarcima. A sejtan je tvoj najljuci neprijatelj, pa ga takvim i smatraj.

Kako smo vec rekli: kad nemas neprijatelja protiv koga se moras boriti, postajes slab. Sam okad postoji neprijatelj, tvoja se snaga i hrabrost mogu iskazati. Budi svjestan svog najljuceg neprijatelja i njegovih stalnih pokusaja da te skrene sa pravog puta klanjanja jedino Allahu; i porazi ga okrecuci se stalno i jedino Allahu za pomoc i snagu. Allah je Gospodar svega sto postoji i sejtan ti ne moze apsolutno nicim nauditi, osim ako mu se prepustis i okrenes od Allaha. Drzi se Allaha i najcvrsce veze .

Ovo je jedna od najvaznihih situacija i ispita na kojima se muslimanu moze desiti da poklekne pred sejtanovim napadima: vjernik moli i moli i moli Allaha, ali ne vidi rezultate svojih dova, pa napuste dovu i obozavanje Allaha – bas kao sto nam je i Poslanik Muhammed alejhisselam, rekao. I onda Allah sigurno nece udovoljiti dovi, ako je covjek napusti i ne moli Ga.

A ujedno je napustanje ibadeta upravo ono sto je sejtanov krajnji cilj: zavesti covjeka sa pravog puta, svrhe covjekovog kratkog zivota na Zemlji i povuci ga sa sobom u vjecnu vatru dzehennema, eu’zubillah. 

Postoje jos mnogi blagoslovi i mudrosti u Allahovom odgadjanju ispunjenja dove, ali mi smo danas spomenuli samo ove.

Shvatite, draga moja braco muslimani, da cak ni sve dove Allahovog posljednjeg Poslanika, Rasulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, najplemenitijeg od svih Allahovih stvorenja koje je ikad postojalo ili ce postojati, najboljeg covjek koji je ikad zivio – cak ni njegove sve dove nije Allah uslisao! Pa sta onda mi da kazemo, koji se u ibadetu i cistoti karaktera i ponasanja ne mozemo ni uporediti sa tim najplemenitijim covjekom?

Rasulullah Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ‘Molio sam od svog Gospodara tri stvari. Dvije mi je uslisao, a trecu nije. Molio sam Ga da ne unisti moj ummet susom (zedju), pa mi je uslisao molbu. Molio sam Ga da ne unisti moj ummet poplavom (davljenjem), pa mi je uslisao molbu. I molio sam Ga da medjusobno ne ratujemo, ali mi tu molbu nije uslisao.’ Poslanik, alejhisselam, je samo ljudsko bice, a ne bog ne’uzubillah… njegovo je da trazi, a na Allahu da ispuni ili ne ispuni, iz Svoge neizmjerne i savrsene Mudrosti, Ljubavi, Znanja, Darezljivosti i Blagodati.

I danas vidimo da se muslimani medjusobno bore i ratuju jedni protiv drugih, jer ovu dovu Poslanika Muhammeda, alejhisselam, Allah nije uslisao. U Njegovom odbijanju uslisavanja te dove postoji veca mudrost i dobro, nego u tome da ju je uslisao, ali to je nesto sto je van domasaja naseg znanja i shvatanja, to je dio znanja i mudrosti koji je Allah zadrzao za Sebe. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je molio Allaha da zastiti njegov ummet od onoga o cemu ga je Allah obavijestio putem Objave da je unistilo prethodne narode.

Ovo je dunjaluk, i sve dove jednog insana se ne mogu ni uslisati, jer bi to onda postao njegov Dzennet. 

Ibn ul-Džewzi, jedan od ranih islamskih ucenjaka, napisao je divan pasos u jednoj knjizi koji cu vam procitati, jer je koristan. Ibn ul-Džewzi je bio veliki ucenjak i obozavao je Allaha onako kako Ga treba obozavati, bio je bogobojazan i osim toga je bio i veliki asket, kao i Poslanik Muhammed, alejhisselam, nije se odavao ovom svijetu. Rekao je:

’Jednom sam bio u teskoj nevolji, pa sam redovno molio Allaha da me oslobodi te neovlje i olaksa mi, da me blagosilja olaksanjem i slobodom od tegoba. Ali cinilo se da Allah odgadja Svoj odgovor na moje dove, pa se moja dusa (nefs, ego) pocela osjecati uzrujanost i nemir. Pa sam rekao svojoj dusi (svome egu, svome nefsu): Tesko tebi! Razmisli o svojoj situaciji! Jesi li ti ’abd (rob) ili si ti kralj?! Da li ti odlucujes, ili se tebi odredjuje?! Zar ne znas da je ovaj zivot mjesto iskusenja i testiranja?! Pa ako molis za nesto, a to ti se ne ispuni, pa ti budes nestrpljiv cekajuci olaksanje, o nefsu moj – pa u cemu je onda test i iskusenje?! Ovo sad kroz sto prolazis jest iskusenje! Cinjenica da ti Allah nije odgovorio na dovu jest iskusenje! Kad bi makar, nefsu moj, shvatio svoju odgovornost, onda bi ti ono sto ti se cini teskim postalo lahko, a ono sto ti je nepodnosljivo, postalo bi ti lahko. Nakon sto je moj nefs o tome razmislio, smirio se.

Imao sam i drugi odgovor, a to je: Ti, nefsu moj, molis Allaha za svoje potrebe i zelje i za sve ono sto ti zelis, ali zaboravljas da upitas sam sebe sta Allah trazi od tebe!

Plemenitog li teksta! Ti trazis od Allaha ono sto ti dusa zeli, i ocekujes da ti odgovori – a zaboravljas sta Allah zeli da ti radis, sta On ocekuje od tebe… ustanes i molis Ga za jos i jos i jos, a ni ne upitas sam sebe sta Allah zeli od mene, sta sam mu cvrsto obecao dok jos nije spojio dusu moju sa ovim tijelom u kojem je na Zemlji…? Ibn el-Džewzi zakljucuje: ’To je sustina neznanja (gluposti).’

Zato sto je prigodno i logicno da cinis upravo suprotno, jer ti si rob, Allah je Gospodar. Inteligentan rob nastoji ispuniti prava koja Gospodar ima kod njega, a zna da Gospodar ne mora ispuniti nista od njegovih zelja. Rob mora ispuniti prava Gospodara, dao njemu Gospodar nesto ili ne. Njegovo nije da sudi o tome, vec on mora ispuniti svoje duznosti prema Gospodaru.

Tako je i sa nama i Allahom: mi moramo ispuniti duznosti koje imamo prema Allahu a ne mozemo zahtijevati nista od Njega.’

Ibn ul-Džewzi nastavlja: ’Nakon sto sam to rekao svom nefsu, jos vise se smirio.’

Ibn ul-Džewzi nastavlja: ’Imao sam i treci odgovor svojoj nezadovoljnoj, uznemirenoj dusi, a to je: Zakasnjeli odgovor na dovu je rezultat tvojih vlastitih grijeha, nefsu moj. Tvoji grijesi blokiraju put da se dova uzidgne do Allaha. Sama si, duso moja grijesna, zatvorila put svojoj dovi. Kad bi samo otvorila taj put ostavljajuci grijehe, tada bi i odgovor na tvoju dovu pozurio.

Draga braco, pogledajte u svoje vlastite grijehe – oni preprecuju put vasim dovama da se dignu do Allaha, od mahana Cistog, Mira, Uzvisenog. Otvorite ta vrata, pocistite smece i prljavstinu vlastitih grijeha iskrenim pokajanjem Allahu, ostavljanjem grijeha i ispunjavanjem obaveza prema Allahu.

Ibn ul-Džewzi nastavlja: ’Nakon sto sam to rekao svom egu (svojoj dusi), on je uvidio istinu, sasvim se smirio i postao zadovoljan.’

Ibn ul-Džewzi nastavlja: ’Zatim sam rekao svom nefsu: Imam i cetvrti odgovor za tebe, a to je da ti molis nesto o cemu ne znas kakav mu je ishod. Uistinu, mozda bi ispunjenje te zelje bilo stetno po tebe. Ti si poput djeteta koje ima vrucicu, a place i trazi bombone. Onaj Koji vlada tobom je svjesniji tvoje situacije i bolje od tebe zna sta je dobro za tebe. Zar Allah nije rekao: ”Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas [sura 2, ajet 216]”?’

Ibn ul-Džewzi nastavlja opisivati ovaj razgovor, ali ja sam vam procitao ovaj pasus, jer tako lijepo rezimira ovo o cemu govorimo u ovom poglavlju, a to je: ne pitaj zasto mi Allah ne odogovara na moje dove? Razmotri mudrosti i koristi neispunjavanja tvoje dove, i zahvali Allahu da ti je odabrao opciju koja je bolja za tebe. Ali ne napustaj dovu! Jer dok god dovis, Allah ce ti nastaviti davati dobro, pa ako ti ne da nesto specificno dace ti bolje od toga, ili te sacuvati od slicnog zla. Samo nikad ne napustaj dovu! Ne postoji nikakav izgovor da to sam sebi ucinis, takvu nepravdu. Nego utjesi sebe ovim mudrostima, i iskoristi priliku da se priblizis Allahu moleci Ga jos vise!

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (8): Faktori koji sprecavaju da dova bude uslisana

  1. Faktori koji sprecavaju da dova bude uslisana

 

Mnoge od ovih faktora smo vec ranije spomenuli, ali cemo ih razvrstati i pobrojati i ovdje, da bismo ih zaokruzili i upotpunili. 

  1. a) Odsustvo ikhalsa.

To je ono najjace sto ce uciniti da dova ne bude uslisana. Odsustvo ikhalsa znaci da se moli nekom drugom osim Allahu, sto je sirk, kefr, nevjerstvo. Kad neko dovom doziva i moli nekoga drugog osim Allaha, to ga automatski izvodi iz islama. Cak i ako bi uputio dovu Allahovom Poslaniku Muhammedu alejhisselam, time bi prestao biti musliman. To je akt sirka (kufra, nevjerstva). Svaka dova u kojoj se spominje ’Jaa Muhammed’ ili ’Jaa Resulullaah…’ je sirk i njome onaj koji tako moli izlazi iz islama.

Ciniti dovu Poslaniku Muhammedu alejhisselamu i dozivati njega za pomoc, a ne Allaha, isto je kao sto i krscani rade kad mole Isusa Krista. Oni se obracaju jednom Allahovom Poslaniku, a neki muslimani drugom Allahovom Poslaniku. Nijedan Allahov Poslanik nikad za sebe nije rekao da ikome moze pomoci, ili da se njemu treba klanjati ili mu dove upucivati, nego je svaki od njih dosao sa istom porukom: Ne klanjajte se i ne molite se nikome osim Jedinom Allahu, Tvorcu i Gospodaru svega, Njemu cete se nakon smrti vratiti i odgovarati za ono sto ste cinili. 

Pa ako se ne smije moliti Allahovim Poslanicima a.s. sta je onda sa onima koji idu i mole se tzv. svecima, evlijama ili mrtvim ljudima…?!

To je suština širka, neophodno je da to shvatite, pa ako ste ikad u neznanju ili zaboravu pocinili slicno nedjelo, da se odmah iskreno pokajete Allahu i zamolite Ga za oprost.

Et-Tewwaab, Er-Rahiim, Er-Rahmaan, El-Gafuur, El-Gaffaar, El-Afuww prima pokajanje iskrenih pokajnika, brise i pokriva njihove grijehe i zamjenjuje im ih dobrim djelima. Zato je vazno ne cekati ni trenutka sa tewbom oko ovako ozbiljne stvari, jer to nije obican grijeh, ni veliki ni mali, vec sirk, kojim se nijece covjekov islam i izlazi iz okrilja islama, a u Dzennet ce uci samo muslimani.

Zatim se gusulite i izgovorite sehadet, i time ste ponovo usli u Allahovu vjeru islam, cisti i puni Allahovog Oprosta i Milosti.

Allah mozda uslisa cak i dovu kafira koji se, u ocajnoj situaciji, suocen sa smrcu, obraca samo Allahu i nikome osim Njemu – ne trazi pomoc od andjela, Poslanika, evlija ni od mrtvih; vec se samo sasvim iskreno i cisto obraca za pomoc Allahu, osim Koga drugog boga nema. Zato ce Allah uslisati cak i dovu kafira, kad Ga moli sa ikhlasom, a to znaci da ne moli i ne obraca se nikom drugom osim Njemu, Jedinom Allahu. I u trenutku kad cini tu dovu, cak i kafir ima ikhlas. 

  1. b) Haram opskrba.

Haram opskrba cini, kako smo vec rekli, da dova ne bude uslisana. Kad zaradjujes haram, oblacis haram, jedes i pijes haram, ne nadaj se da ce ti Allah uslisavati dove. Ovo se odnosti na muslimane kojima je poznato sta je halal a sta haram, pa ipak odabiraju svjesno da ustraju u haram opskrbi. Ranije smo citirali hadis o putniku u ocajnickoj situaciji, cija dova se nece uslisati bas zbog ovog razloga.

  1. c) Grijesi.

Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem jer rekao: ’Vrata nebesa se otvaraju u zadnjoj trecini noci i Allah uslisava dove svima, osim prostitutki koja prodaje tijelo za novac i skupljacu poreza koji cini nepravdu kad skuplja porez’.

Znacenje ovoga je da, dok god oni ustraju u grijehu, ne trebaju da imaju ikakvu nadu da ce im Allah ispuniti dovu. Islamski ucenjaci koriste ovaj hadis kao dokaz da grijesi stoje kao prepreka izmedju covjeka i njegove dove. Prepreka je kao zatvorena vrata na nebesima, vrata koja se nece otvoriti da propuste dovu da dodje do Allaha, sve dok god se ne pokajes za taj grijeh i ne zamijenis ga odgovarajucim dobrim djelom. 

Bas kako je svaki grijeh jedna prepreka na putu tvoje dove prema Allahu i njenom uslisavanju, isto tako je i svako dobro djelo jedan put, ili dio puta, tvoje dove do Allaha i uslisenja. Sto si bogobojazniji i sto si vise svjestan Allaha (znaci ispunjavas obaveze koje imas prema Njemu i prema Njegovim stvorenjima), to je veca mogucnost da ce Allah uslisati tvoje dove. A sto si gresniji, to su ti manje mogucnosti da ti dova bude primljena. Samo ne zaboravi, da si i najveci grijesnik, vrata pokajanja Allahu su ti uvijek sirom otvorena, a Allah voli pokajnike i brise ranije grijehe svakomeko Mu dodje sa iskrenom tewbom (pokajanjem). Iskrena tewba znaci da se prestane sa grijehom i da se pocnu ispunjavati obaveze prema Allahu.

  1. d) Napustanje naredjivanja dobra i zabranjivanja zla.

”Naredjivanja dobra i zabranjivanja zla” je izraz i koncept iz Qur’ana, a znaci zapravo savjetovanje svoje okoline na najljepsi nacin, strpljivo, skromno, uljudno, bez ikakve arogancije ili oholosti, jer niko ne zna u kakvom ce stanju umrijeti.

Jer Allah moze kazniti nekoga ko zivi zivotom pravednika; ali koji kad naredjuje grijesnicima da cine dobro i ostave zlo, on ih ismijava, ponizava ili vrijedja, tako da Mu odredi da umre u ponizenju kufra, kao najgori nevjernik i grijesnik i da nikad ne udje u Dzennet. Islam je vjera milosti, a ne vjera oholosti, sile ili vrijedanja. Shvatite da je sve sto postoji, dio Allahovog stvaranja kojem je On dao odredjeno pravo. Pravo da budu savjetovani na put dobra, na put do Dzenneta i Njegovog Oprosta, ukljucuje da ih se savjetuje strpljivo, sa paznjom, blagoscu, milsocu; a ne da ih se ponizava zbog grijeha koje su pocinili. Svi ljudi grijese, jer mi nismo meleci a muslimana obiljezava najljpsi moral, blagost i strpljivost u ophodjenju sa ljudima.

Ako musliman prestane savjetovati ljude koji grijese: alkoholicare, narmkomane, muslimane koji ne klanjaju… vec samo slegne ramenima i ne zeli znati za njih; takvom se dova nece uslisati:

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Kunem se Allahom, ili cete naredjivati ono sto je dobro i odvracati od onoga sto je zlo, ili ce Allah poslati na vas Svoju kaznu, pa cete Mu upucivati dove, ali vam one nece biti uslisane.’

Musliman se brine ne samo o sebi i o svom boljitku, vec se brine i o boljitku svoje brace muslimana. Kad znas da tvoj drug ne klanja – kako imas srca, kako smijes od Allaha, ostati sutke posmatrati kako se upropastava?! Kad znas da se bavi velikim grijesima – duznost ti je savjetovati ga!

Pa ako se ti ne brines za ummet, onda Se ni Allah nece brinuti za tebe, i nece ti uslisavati dove.

  1. e) Pozurivanje ispunjenja dova.

O ovome smo vec takodje govorili, i znamo da to znaci da cinis dovu, pa kad ti se ne uslisa nakon nekog vremena, ti prestanes doviti i dignes ruke od dove, okrenes zanci glavu od Allaha. To je upravo razlog da ti dova ne bude uslisana!

Rekli smo vec: nastavi strpljivo moliti, pun nade i najboljeg misljenja o Allahu, potpuno uvjeren da ce ti Se Allah odazvati. 

Isto vrijedi ako se zamorimo od cinjenja dove, od obracanja Allahu i moljenja Njega za sve sto nam treba; kao i kad se moli za nesto sto je haram – sve to sto smo ranije spomenuli, a sto spada pod ovu kategoriju, necemo sad ponavljati.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (7): Faktori koji pomazu da dova bude uslisana

  1. Faktori koji pomazu da dova bude uslisana

 

Mnogi od ovih faktora su vec ranije spomenuti, ali cemo ih razvrstati i pobrojati i ovdje, da bismo ih zaokruzili i upotpunili.

  1. a) Ikhlas (iskrenost). Kad molis cijelim bicem, srcem i dusom, obracajuci se nikome drugome osim Jedinom Allahu, to je iskrenost u dovi. Ranije smo objasnili da je to razlog da je cak i dova najgoreg nevjernika uslasana; i da je to razlog da dove mnogih nevjernika i grijesnika budu prihvacene. Pa kad je Allah uslisao dovu najgoreg stvorenja koje je ikad postojalo, sigurno ce uslisati i nasu dovu ako Ga molimo iskreno, a to znaci, ne trazeci ni od koga drugog osim od Njega Jedinoga, svjesni da nam niko drugi osim Allaha ne moze pomoci i ispuniti to sto trazimo.

 

  1. b) Ocekivati sve najbolje od Allaha. Kad dovis i molis Allaha, budi potpuni uvjeren da ti Allah moze i hoce uslisati dovu.

 

  1. c) Cinjenje dobrih djela. Ako povecas svoja dobra djela, time ces povecati mogucnost da ti dove budu uslisane.

Poslanik, alejhisselatu wesselam, reako je: ’Priblizi siroce sebi, i budi ljubazan prema njemu, pomiluj ga po glavi i nahrani ga. Ucinis li to, srce ce ti omeksati i tvoje potrebe bice ispunjene (to jest, dove ce ti biti uslisane).’

Kad ucinis neko dobro, kad si njezan prema sirocetu, onda ce Uzviseni Allah uslisati tvoje dove.

Jednom je jedan covjek dosao do Enes ibn Malika, da je Allah zadovoljan njime, i rekao: ’Enese, cini dovu Allahu za mene!’ Enes mu je odgovorio: ‘Uistinu, dova se dize (Allahu) dobrim djelima.’ Sta mu je Enes savjetovao? Da pocne ciniti dobra djela, pa ce ona ponijeti njegove vlastite dove do Allaha!

Ocito, sto je osoba poboznija, to su vece mogucnosti da mu Allah uslisa dovu.

Jedan islamski ucenjak je rekao: ’Primjer onoga ko cini dovu bez dobrih djela, je kao onaj koji pokusava odapeti strijelu, a nema luka.’ Ako nemas dobrih djela, sta ce podici tvoju dovu do Allaha? Zato, kad dovis, narocito kad dovis za nesto sto ti je narocito vazno, povecaj svoja dobra djela: namaz; zekjat; sadaqu; zikr; dobru cud (narav, moral) narocito prema roditeljima; skupljanje korisnog znjanja; a ostavi se lijenosti, zaboravljanja duznosti prema Allahu i grijesenja.

 

  1. d) Ispunjavanje prava roditelja. Vidjeli smo vec primjer Dzjurejdja. Postoje i drugi primjeri, a to je prica o Uwaisu el-Qarniju. On je bolovao od lepre, ali njegova mati je ucinila dovu Allahu da ga izlijeci, pa ga je izlijecio, lepra je nestala sa cijelog tijela osim na jednoj maloj povrsini. Poslanik Muhammed alejhisselatu wesselam je rekao Omeru ibn Khattabu (drugom khalifi): ‘Doci ce vam Uweis el-Qarni, pa kad dodje, molite njega da cini dovu Allahu da vam oprosti, jer on je pobozan u nacinu na koji postupa prema svojoj majci.’

 Poslanik Muhammed alejhisselam navodi kao razlog da se Uweisova dova prihvata, to sto je ispunio prava svojih roditelja koja su oni imali kod njega!

Uweis je zelio ici da posjeti Rasulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem. Bio je u Jemenu, a Allahov Poslanik, alejhisselam, je bio u Medini. Trazio je dozvolu od svoje majke, i ona mu je rekla: ’Dobro, idi, ali se odmah vrati’. (tako je rekla jer se ona sama nije mogla brinuti o sebi) Uweis je otputovao cijelim putem od Jemena do Medine; i kad je usao u Medinu i dosao do kuce majke vjernika Aiše, da je Allah njome zadovoljan, da sretne Poslanika Muhammeda, alejhisselatu we sellam, ona ga je obavijestila da je Poslanik alejhisselam na pohodu i da ce se uskoro vratiti.

I Uweis se okrenuo i vratio nazad, nakon tolikog puta… vratio se, ne sacekavsi par dana da vidi Allahovog Poslanika, alejhisselam, samo zato sto mu je mati rekla da se odmah vrati…! On je propustio mogucnost, koja je bila na dohvat ruke, da postane ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem (nikad ga nije sreo, a to je definicija ashaba, muslimani koji su zivjeli u njegovo vrijeme i licno ga sreli), zbog prava svoje majke!

I zato je Rasulullaha Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Najbolji od tabiina je Uweis al-Qarni.’

Tabiini su generacija muslimana koja je zivjela u vrijeme Poslanika alejhisselama ali ga licno nisu nikad sreli, i generacija iza njih. 

Omar, da je Allah njime zadovoljan, ciju je bogobojaznost, iman i znanje Poslanik Muhammed alejhisselam isticao nad ostalim ashabima; Omar pred cijim je imanom sejtan bjezao na drugu stranu kad bi ga ugledao da ide ulicom – taj Omar je, nakon Poslanikove alejhisselatu wesselam, smrti, kad god bi dosla grupa muslimana iz Jemena, izlazio i pitao da li je Uweis al-Qarni sa njima. Na kraju ga je i sreo, onako kako je Rasulullah Muhammed alejhisselam, predskazao. Omer ga je pitao niz pitanja, da li je on Uweis, da li je Uweis el-Qarni, da li je bolovao od lepre, da li ga je Allah izlijecio osim malog dijela tijela, da li mu je mati zavisna od njegove pomoci i on ispunjava njena prava, da li je iz Jemena… kad je Uweis potvrdno odgovorio na sva ta pitanja, Omer ibn el-Khattab, jedan od dva najbliza ashaba Allahovog Poslanika alejhisselam, zamolio ga je da cini dovu za njega Allahu, da mu oprosti!

Dakle, ispunjavanjem prava svojih roditelja koja im je Allah dao kod tebe, osiguraces na jedan od najboljih nacina da ti dova bude uslisana. 

  1. e) Pokajanje od proslih grijehova. To je takodje jedan od mocnih nacina da povecas mogucnost da ti Allah uslisa dovu. Kad shvatis da si grijesio, da si propustio obaveze prema Allahu (obecali smo Mu svi da cemo Mu se klanjati onako kako je On odredio, a ne kako mi sami sebi propisemo krseci Njegove Naredbe), kad priznas svoje grijehe koje si ucinio prema Allahu, pa Mu se zatim pokajes od tih grijeha (pokajanje od grijeha znaci shvatanje razumom da si pogrijesio; zalost i kajanje srcem; odlucnost srcem i razumom da se ne vracas onome zbog cega se kajes – u ovom slucaju to je napustanje gafleta, nemara prema Allahu i prihvatanje obaveze namaza), onda je to znak da ce ti dova biti uslisana.

U Casnom Qur’anu objasnjava nam Allah da je Poslanik Nuh a.s. (Noa) savjetovao svoj nevjernicki narodu kome je bio poslan:

’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.’ (sura 71, ajeti 10-12)

Pokajanje, tewba, povecava Allahove blagodati pokajnicima. Kad shvatis da nisi ispunio svoje obaveze prema Allahu i nisi bio dobar musliman, i priznas to pred Allahom i zamolis Ga za oprost – onda je to jedan od mocnih nacina da ti druge dove budu uslisane. Zbog pokajanja i povratka Allahu.

  1. f) Zapusten vanjski izgled. To ne znaci da trebamo teziti da izgledamo zapusteno, vec znaci da, kad naidje situacija poput Dana Arefata, na umri, hadzdzu, u bici, na putu i slicno… situacija kad smo umorni, zapusteni, zedni i gladni, tad snaznije osjecamo koliko smo ovisni o Allahu i koliko nam je On potreban; pa zato se i dova takvog covjeka prima. Ponavljam, to ne znaci da se treba namjerno truditi izgledati zapusteno; vec se ovim misli na situacije u kojima covjek i ne moze izgledati drugacije.

 

  1. g) Dova koja se cini u vrijeme kad se dova prima, i na mjestima gdje se dova prima.

Vec smo ranije spominjali vremena i stanja u kojima je vjerovatnost primanja dove veca. Mjesta na kojima se ta mogucnost povecava sus veta mjesta u islamu, a to je mesdzidul-haram (Kaba), Poslanikov sallallahu alejhi we sellem mesdzid, mesdzid al-Aqsa; a nakon toga i sve dzamije. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ’Allah voli dzamije, a mrzi pijace.’ Pijace i trznice su mjesta gdje se desava zlo: prevare, laganja, kradje, tracevi, dunjalucko zlo; a dzamije su mjesta gdje se Allahovo Ime spominje i redovno Mu se u njima klanja.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (6): Stanja u kojima se dova prima

  1. Stanja u kojima se dova prima

 

Ovdje cemo insha’Allah govoriti o tome koje su to situacije ili stanja koja – kad se covjek u njima nalazi – onda je veca mogucnost da ce mu dova biti uslisana? 

  1. a) Najizrazenija takva situacija koja cini da dova bude uslisana, je osoba koja je u ozbiljnoj opasnosti, osoba koja je bukvalno ostala bez svake nade – kao davljenik, ili kao covjek koga je opkolila neprijateljska vojska. To je takva situacija: kad izgleda kao da vise nema nikakve nade – bas tad je nada (mogucnost) za ispunjenje dove najveca.

I to je znak Allahove Moci i Allahove Milosti (Rahmeta): kad izgleda da je sve izgubljeno i da nema nikakvog izlaza, upravo tad je najveca nada da ce Allah uslisati dovu, poziv u pomoc. Tolika ajeta u Casnom Qur’anu govori o ovome:

Onaj Koji Se nevoljniku, kad Mu se on obrati, odaziva (sura 16, ajet 62)

I zato, sjecate li se, rekli smo vec vise puta da se Allah zato i nevjerniku koji Ga inace nijece i ne klanju Mu se kako je duzan, odaziva u nevolji, kad je u ovakvoj ozbiljnoj situaciji, jer u takvoj situaciji covjek htio, ne htio ima ikhlas i preklinje za pomoc Jedinog Koji mu pomoci moze (tad a i uvijek, samo sto zapustene duse nisu toga svjesne osim u ekstremnim situacijama).

Jedan od ranih islamskih ucenjaka je rekao da nema drugi primjer da opise nadu koju covjek polaze u Allaha, osim brodolomnika, koji pluta u sred oceana, preklinjuci Allaha: ’Allahu, spasi me! Allahu, spasi me!’To je situacija, dakle, u kojoj dolazi do izrazaja nada mimo svake nade, kad su sve nade izguljene – a covjek se ocajnicki nada i preklinje za pomoc Allah; Allah mu tad i hoce pomoci.

Jedan od razloga da Se Allah bas tad odaziva dovi Svoga roba je, da covjek u takvoj bezizlaznoj situaciji mora pokazati ikhlas u dovi. U takvoj ekstremnoj situaciji, covjek ce pokazati iskrenost (ikhlas) kakvu nikada ranije u zivotu nije iskusio. A Allah odgovara na takvu iskrenost.

Sjetimo se opet Allahovog poslanika Junusa a.s. (Dzona) kad ga je velika riba progutala: sam, u utrobi zivotinje koja pliva po okeanu, nigdje nikoga da mu se obrati, nigdje nikoga da mu se odazove i spasi ga – samo moze ocekivati strasnu smrt… niotkud mu pomoci nema, i nikog nema da ga cuje – osim Allaha. U tom ocaju on se obratio Allahu s pokajanjem i zavapio iz tmina te strahotne tamnice: ‘Laa ilaahe illa Ente. Subhaneke inni kuntu minez-zaalimiin!’ ’Nema boga osim Tebe! Slava Tebi! Ja sam postao od onih koji su nasilje pocinili!’ I Allah ga spasi i izbaci na kopno.

  1. b) Dova covjeka cije su Allahom dato pravo ljudi povrijedili, dakle dova obespravljenog, potlacenog, ili covjeka o koga se na ma koji nacin drugi ogrijesio. Dova mazluma, covjeka cije je pravo drugi covjek povrijedio.

Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ”Bojte se dove obespravljenog (mazluma) jer ona se dize ka nebu brze od svjetlosti munje.” Putuje nebesima, dize se brze od svjetlosti!

U drugom hadisu, rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: ”Dova trojice se nikad ne odbija: dova postaca, sve dok ne prekine post; dova pravednog vladara i dova mazluma (obespravljenog, onoga kome je nanesena nepravda).”

Dovu obespravljenog Allah dize iznad oblaka i vrata nebesa joj se otvaraju i Allah Uzviseni kaze: Tako Mi Moje Casti i Slave, Ja cu ti pomoci, makar to bilo i nakon nekog vremena! 

Ovdje se misli na dovu mazluma protiv zalima (onoga ko mu je nanio zlo i obespravio ga).

(Allah ne podnosi tiraniju i zulum Svojih stvorenja. Kad god i gdje god postoji tiranija i zulum, Allah, subhanehu we te’alaa, ce sasvim sigurno uslisati dovu potlacenih i obespravljenih. Allah moze dopustiti nevjernickom drustvu koje je pravedno i ne cini zulum nad Njegovim stvorenjima, da postoji i bude mocno, jer Allah voli pravdu. Ali ako postane tiransko, Allah ce ga sasvim sigurno unistiti, jer Allah ne podnosi nepravdu. Kad se dostigne i predje granica tiranije, tad tiranina stize Allahova kazna. Zato je kraj tiranskih rezima koji cine strahotne nepravde sasvim sigurno blizu. Prije 10 godina, mislio sam da Palestina nece jos dugo biti oslobodjena – ali sad, u posljednjih nekoliko godina, s porastom tiranije prema neduznom, golorukom narodu; i sa podrskom koju tirani imaju od vecine stvorenja, nada mi se vratila, jer Allah sigurno nece dopustiti da se takva tiranija nastavi, Allah ce sigurno uslisati dove potlacenih i obespravljenih.)

Allah sasvim sigurno udovoljava dovi obespravljenog, koji Mu zavapi za pomoc protiv svog zalima. To je Allahova Pravednost, Allahova Milost – kad slabi nema drugog oruzja, Allah postaje njegovo oruzje. Kad nemas nista cime bi mogao vratiti svoja prava, Allah ce ti vratiti tvoja prava.

Saad ibn Abi Waqqas, da je Allah njime zadovoljan (spominjali smog a vec ranije), je covjek cija je dova uslisana. Jednom je bio postavljen za guvernera (upravitelja) jedne provincije. Neki ljudi su se, nepravedno i neosnovano, zalili na njega. Shvatite, on je jedan od 10 ljudi kojima je Allah obznanio jos za zivota da ce uci u Dzennet! Od cijelog covjecanstva, samo je 10 ljudi dobilo takvu vijest, a Saad je jedan od njih! Neki ljudi ga nisu voljeli, pa su se pozalili Omeru ibn Khattabu, da je Allah zadovoljan njime (on je tad bio khalifa). Omer je onda poslao izaslanike u dzamije sa pitanjem: Zasto ne volite Saada, u cemu grijesi? Iz svih dzamija su mu odgovorili da za Saada imaju samo rijeci najvece pohvale. Naravno – pa to je jedan od desetorice Dzennetlija koje je Allah Uzviseni pocastio i obradovao jos za zivota da su stanovnici Dzenneta! Zar on da bude nepravedan…? Samo u jednoj jedinoj dzamiji digao se jedan jedini covjek i rekao: ’Ako zelite zaista znati istinu, znajte da Saad nije pravedan u svojoj vladavini, i ne rasporedjuje pravedno novac i blago drzave; niti je blag s nama.’

Ciste lazi! Potvora i laz su jedna od teskih nepravdi koju covjek moze nanijeti drugom covjeku, jer Allah Uzviseni je dao pravo Svojim stvorenjima da ih niko ne smije potvarati, ni ogovarati (makar i imali greske pri sebi!), ni lagati o njima, niti zabadati nos u njihove licne stvari, niti spomenti odsutnog covjeka po necemu po cemu on sam ne voli da bude spomenut – to je vrlo tesko na Allahovoj vagi grijeha.

Cuvsi tu optuzbu, Saad nije imao nikakvu drugu odbranu, osim Najpravednijeg, Milostivog Zastitnika, Uzvisenog Allaha. Ustao je i rekao: ’O Allahu! Ako on laze, oslijepi ga, pozivi ga dugo i otezaj mu zivot!’ Covjek koji prenosi ovaj hadis prica da je nakon dugo vremena vidio covjeka koji je potvorio Saada ibn Ebi Waqqasa: covjek je bio slijep, ocni kapci su mu visili od starosti, bio je jako star, a hodao je ulicama i uznemiravao mlade djevojke po ulicama…! Bio je najnizi od prezrenih medju ljudima. Kad bi ga upitali sta mu se desilo, odgovarao bi: ’Allah je uslisao dovu Saada ibn Ebi Weqqasa protiv mene.

Drugi ashab, Sa’id ibn Zeid, da je Allah njime zadovoljan, bio je potvoren; jedna komsinica ga je optuzila da joj je ukrao dio imanja, izgradivsi zid izmedju njihovih imanja kojim je dio njene zemlje prigrabio sebi.

Pazite, ovdje se radi o najboljim ljudima koji su ikad hodali ovom zemljom, ashabima Allahovog posljednjeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we selem. Cuvsi to, Sa’id ibn Zeid se razljutio i rekao joj: ’Zar se ti usudjujes optuziti me za kradju (tvoje zemlje) kad sam ja cuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kad je rekao da ce onaj ko ukrade zemlju na Sudnjem Danu biti natovaren tom zemljom kao tminom na svojim plecima (dakle, da ce kradljivac biti kanjen bas time sto je ukrao)?!’ Ona je ipak insistirala: ’Ne, ti si ukrao dobar dio moje zemlje!’ i predala je stvar sudu. Njena je optuzba bila nepravedna.

Sa’id ibn Zeid, obespravljen i obescascen, obratio se Allahu: ’O Allahu, ako ona laze, oslijepi je i daj da joj ta zemlja bude grobnica (uzrok njene smrti)!’ I dao joj je zemlju za koju je tvrdila da je njena. Nisu ni otisli na sud, jer se on nije zelio ponizavati (a ona je vjerovatno na to i racunala). Ali on je zamolio Allaha za pomoc, da mu vrati njegovo oteto pravo, njegovu ukaljanu cast.  

Zena je oslijepila.

I jednog dana, kad je bila u vrtu za koji je optuzila Sa’ida da joj ga je ukrao; zalutala je (vrt nije bio njen, vec Saidov, a ona mu ga je ukrala) i trazeci izlaz iz vrta, pala je u bunar iz kojeg je nisu mogli izvuci. Tu je i umrla. Ukradeni vrt postao je njena grobnica.

Dova potlacenog je mocno oruzje! Zato je Poslanik Muhammed, alejhisselam, kad je poslao Muaz ibn Džebela u Jemen da poducava ljude islamu, savjetovao ga je: ’Cuvaj se dove onoga prema kome se ogrijesis, jer nju od Allaha nista ne dijeli!’

U drugom hadisu se kaze da je Poslanik, alejhiseelam, rekao: ’Cak i ako je fasiq (los, zao covjek), dova ce mu biti uslisana.’ Zasto? Zato sto je njegova iskvarenost dokaz protiv njega na Sudnjem Danu pred Allahom i ne daje pravo ljudima da ga potvaraju ili kradu druga prava koja mu je Allah dao; i dova koju uputi protiv svog tiranina ce biti uslisana bez obzira na njegovu pokvarenost. 

SubhanAllah – ovaj primjer ce ti pojasniti Ko Je Allah. Allah Je Pravedni, Mocni, Svemoguci! On nece dozvoliti nepravdu i tiraniju – cak ni nad zlim covjekom. U hadisu koji smo citirali, Allah Se kune Svojom Cascu i Slavom da ce sigurno pomoci potlacenom. Svi vi koji ste potlaceni, ne ocajavajte; Allah ce sigurno uslisati vase dove i vratiti vam vasa prava, makar to bilo nakon nekog vremena.

 

  1. c) Dova putnika se takodje uslisava.

Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, je jednom prilikom rekao: ’Dova trojice se ne odbija: dova potlacenog, dova putnika i dova oca za ili protiv svog sina.’ Dakle, dova putnika, a narocito putnika koji putuje zbog nekog hairli, dobrog razloga: za hadzdz, umru ili da trazi znanje. Ali cak i ako nije iz tako plemenitih razloga, dova putnika se prima (naravno, ako je razlog njegovog puta halal). Cak i ako putuje da bi zaradio (to mora biti halal posao i zarada).

Allah daje ovu posebnu milost putniku, jer je on odsjecen od svoje porodice, doma i prijatelja.

 

 

  1. d) Dova roditelja za (ili protiv) dijete (sina ili kcerku) se ne odbija, i to smo vec ranije spominjali i objasnili vaznost strpljenja. Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, je kako smo vec spomenuli, jednom prilikom rekao: ’Dova trojice se ne odbija: dova potlacenog, dova putnika i dova oca za ili protiv svog sina.’ Ovim se u arapskom jeziku podrazumijeva i dova oca za ili protiv kcerke, kao i dova majke, za ili protiv sina ili kcerke; dakle – dova roditelja za ili protiv djeteta.

 

Ovo je takodje dio Allahove Milosti i Pravde: onako kako se djeca budu ponasala prema roditeljima, takvu ce dovu i dobiti od roditelja!

 

Zato, djeco, budite vrlo pazljivi u svom postupanju prema roditeljima: oni su vas Dzennet, ili vas dzehennem. Kako prema njima postupate, ce biti odlucujuce kako ce vam mjesto biti na akhiretu.

 

Roditelji, i vi budite oprezni kako postupate s djecom. Ne kletite ih, ne cinite dovu Allahu protiv njih! Jer Allah moze lahko prihvatiti vasu dovu, pa cete vi sami zazaliti sto ste prokleli onog koga najvise volite. Kako je Poslanik milosti, Muhammed, alejhisselam rekao – ne cinite dovu protiv vase djece i vase porodice.

 

 

  1. e) Dova djeteta za roditelje, narocito nakon sto presele na akh

 

Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ’Kad covjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slucaja: trajna sadaqa (skola, most, dzamija koju je finansirao); znanje (knjiga koju je napisao) koje ljudi koriste i nakon njegove smrti; i dobro dijete koje za njega upucuje dovu.’

Djeco, za vas ovo znaci da prava koja vasi roditelji imaju kod vas ne prestaju cak ni nakon sto oni presele na akhiret. Cinite dovu za njih, stalno, da im Allah oprosti i da im Dzennet. I Allah nam u Casnom Qur’anu u mnogim dovama naredjuje da Ga molimo za nase roditelje:

Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao račun! (sura 14, ajeti 40-41, dova Ibarhima a.s.)

Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje! (sura 27, ajet 19, dova Sulejmana a.s.)

 

 

  1. f) Dova postaca.

 

Kako je rekao Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: ”Dova trojice se nikad ne odbija: dova postaca, sve dok ne prekine post; dova pravednog vladara i dova mazluma (obespravljenog, onoga kome je nanesena nepravda).”

 

U drugom hadisu rekao je Rasulullah, alejhisselam: ”Dova postaca prije nego sto ce se omrsiti se ne odbija.” Dakle, taman kad sjednes da se iftaris, pa ako se tad, gladan i zedan, sa hranom koja ti vec mirise na dohvat ruke, mozes koncentrisati i doviti Allahu, to je znak ikhlasa. Zato se takva dova uslisava.

 

 

  1. g) Dova nakon ucenja cijelog Qur’ana (hatme).

 

Enes ibn Malik i drugi ashabi, da je Allah njima zadovoljan, bi nakon sto prouce Qur’an, zvali bi svoje porodice, i cinili bi dovu da im Allah oprosti i podari im veliku Milost i Blagodati. Ovo je kao i sva ostala dobra djela: hadzdz, umra, namaz i slicno… ma koje dobro koje uradis i nakon njega molis nesto od Allaha, povecava se mogucnost da ti dova bude uslisana.

 

 

  1. h) Dova za odsutnog brata muslimana.

 

Znaci, kad dovis za nekoga ko nije tu i ko ne zna da dovis za njega, takva dova ce biti prihvacena. Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem je rekao: ”Nema muslimana koji cini dovu za svog brata muslimana, a da melek ne kaze: Da Allah i tebi to isto da!

 

Pa ako molis za svog brata po vjeri, da mu Allah poveca znanje, lijep moral, imanje, bericet, dobru porodicu… onda jedan melek to isto za tebe moli od Allaha, a cija ce dova prije biti uslisana: dova grijesnog covjeka ili dova meleka koji nikad ne grijesi, vec se samo bez prestanka Allahu klanja?

Pogledaj kako je samo islam plemenit! Kad iskreno cinis dovu za svog brata ili sestru u vjeri, znaj da uistinu cinis dovu za sebe, jer meleci cine istu tu dovu za tebe! Zato su ucenjaci iz ranih generacija muslimana, kad bi njima nesto bilo potrebno, dovili Allahu Uzvisenom da to pokloni njihovom odsutnom bratu u vjeri. Ako bi bili bolesni, molili bi Allaha da podari snagu i zdravlje nekom od svoje odsutne brace u islamu, i znali su da su meleci molili s njima Allaha da njima podari dobro zdravlje i snagu. 

 

Jedan ashab dosao je jednom u Siriju kod Ebu Derde, da je Allah njime zadovoljan, i rekao: ’Ici cu na hadzdz.’ Pa mu je Ebu Derda rekao: ’Onda ne zaboravi da cinis dovu za nas, jer sam cuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kad je rekao: Dova muslimana za njegovog odsutnog brata (u vjeri) se uslisava. Allah odredi jednog meleka koji, svaki put kad musliman dovi za svog brata, kaze: Amiin; da Allah i tebi podari isto to!

 

Ovo je dakle podsticaj da dovimo za nasu bracu i sestre u islamu. A kako malo nas to cini! Ovo je I znak imana. Ako cinis dovu za svog prijatelja: ’Allahu, povecaj njegovo bogatstvo i bericet!’ , ’Allahu, uputi ga!’… kakav onda veci znak bratstva mozes dati nakon toga? Zaista mu zelis dobro, ako dovis za njega, u njegovoj odsutnosti. To mogu samo vjernici jedan za drugog.

 

Zamisli drustvo u kome ljudi cine lijepe dove jedni za druge – zar bi tu postojala tiranija, zar bi tu bilo mjesta kradji, smicalicama, ogovaranju i potvaranju…? Kako – ako volis svoga brata toliko da molis Allaha za njega, kako mu onda mozes uciniti neko zlo? Zamisli koji iman je za takvo nesto potreban. Pa tek kad tvoj iman dosegne taj nivo iskrene dove za brata u vjeri, tad ce i tvoja dova za njega biti uslisana. I ako zelis nesto, moli to za sebe, i moli za svoju bracu i sestre muslimane i muslimanke da im Allah isto to podari.

 

 

  1. i) Onaj ko se stalno sjeca Allaha (muhsin). Njegova dova se uvijek To smo vec ranije spomenuli. Ako stalno imas na umu i u srcu Uzvisenog Allaha, znaci da Mu se stalno i iskreno molis, klanjas, postis, dajes zekjat i sadaqu, cinis dobra djela samo zbog Njega Jedinoga – ti si dostigao najvisi stepen koje ljudsko bice moze dostici, stepen ihsana, i ti si muhsin. A dovu muhsina Allah prima, jer nema nikakve prepreke za nju.

 

U jednom hadisu, Poslanik Muhammed alejhisselm je rekao da Allah daje vise onome ko Ga se stalno sjeca (ucenjem Qur’ana, zikrom, klanjanjem, postom, sadaqom itd) nego onome ko Ga moli dovom (za odredjene potrebe). Onaj koji mnogo uci Qur’an zaokupljen je ucenjem Qur’ana i ne stigne misliti na svoje potrebe i doviti Allahu za njih, jer mu je vaznije klanjati i uciti – pa mu Allah udovolji potrebama za koje on sam mozda ne bi ni pomislio da dovi za njih, kad bi sam dovio.