Skip to content
Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (3): Adabi dove

  1. Adabi dove

 

Adab dove znaci, dok cinis dovu – sta trebas uraditi i kako. To su dakle maniri, ponasanje tokom dove.

 

  1. a) Prvo sto treba uciniti je velicati, slaviti i hvaliti Uzvisenog Allaha prije nego i za sto zamolimo.

Jednom je jedan covjek molio pa je rekao: ’Allahumme magfirlii werhamnii’ t.j. ’Allahu moj, oprosti mi i smiluj mi se!’ pa mu je Poslanik Muhammed, alejhisselam, objasnio: ’Pozurio si (bio si nestrpljiv).’ Covjek je upitao: ’O Allahov Poslanice! Sta i kako trebam uciniti?’ pa je on odgovorio: ’Kad cinis dovu, velicaj, hvali i slavi Allaha; zatim posalji salawat na mene – pa onda cini dovu’.

Dova dakle ima uvod: el-hamdulillah, ili subhanAllah… neka pohvala i velicanje Allaha koji su dostojni Allaha. Tek onda trazi od Njega sto ti treba.

Kad je drugi covjek cuo sta je Poslanik, alejhisselatu wesselam, rekao, poceo je hvaliti i slaviti Allaha, te je ucinio dovu. Poslanik alejhisselam je na to rekao: ’O Allahov robe, ucini dovu – bice ti uslisana’. Dakle, zbog njegove lijepe zahvale Allahu i velicanja Allaha prije upucivanja molbe (dove) Uzvisenom Allahu.

 

Drugom prilikom, Allahov Poslanik Muhammed, alejhisselam, nas je poucio: ’Kad zavrsite namaz, neka pocne hvaliti i slaviti Allaha; zatim neka salje salawate na Njegovog Poslanika Muhammeda; i nakon toga neka moli sta god zeli’.

Hvala, zahvala i slavljenje Allaha mogu biti i prvi ajeti El-Fatihe, salawat na Poslanika Muhammeda alejhisselam, moze biti kratko ’Allahumme salli alaa Muhammed’.  Ali pocni tim pohvalama i salawatima, nemoj samo traziti i traziti, a da ne iskazujes zahvalnost i uljudnost.

 

Zelim napomenuti da je jedan od najboljih nacina cinjenja dove, korisiti Allahova Lijepa Imena i Osobine (Atribute) da Ga dozivas i molis njima na pocetku dove. Allah Uzviseni kaze u Casnom Qur’anu:

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima (sura 7, ajet 180)

Pravi prijevod je: cinite Mu dovu tim Imenima.

We lillaahil esmaa’ul husnaa fe du’uhu bihaa.

وَلِلَّهِ ٱلۡأَسۡمَآءُ ٱلۡحُسۡنَىٰ فَٱدۡعُوهُ بِہَا‌ۖ

Ovo je jedan od apsolutno najboljih nacina da pocnes dovu. Ako trazis oprost, digni ruke kao kad molis Allaha dovom, i moli Ga Njegovim Lijepim Imenima koja imaju veze sa Njegovim Osobinama oprosta: Jaa Gafuuru, jaa Gafaar, jaa Weduudu, jaa Rahmaan, jaa Rahiimu, jaa Tewwaab! Zelis li ciniti dovu za opskrbu, za novac, koristi Njegova Lijepa Imena koja imaju veze sa Njegovim bogatstvom, opskrbom svih stvorenja, darezljivoscvu i slicno: Jaa Razzaaqu, jaa Menaan, jaa Ganijju, jaa Keriim! Zelis li ciniti dovu protiv svojih neprijatelja: ’Jaa Šediidul-iqaab, jaa Qawijju, jaa Aziiz!’ i tako dalje. Koristi ona Allahova Imena i Osobine koja odgovaraju potrebi koju molis od Njega. Narocito koristi Allahovo Najvece Ime. Jednom je Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je kako je jednom neki covjek dosao pred njega i rekao dovu: Allahumme inni es-eluke bi enneke entellaahu laa ilaahe illaa ente, el ahadu-ssamed, ellezi lem jelid we lem juled we lem je kullehu kufu wen ehad. To je bio uvod (prijevod ovoga na bosanski je otprilike): Allahu, trazim od Tebe, jer nema boga (vrijednog klanjanja i obozavanja) osim Tebe; Ti Si Jedan Jedini, Jedinstven, Ti Si Utociste svakome , samo Tebi se sve sto postoji obraca za pomoc i svako dobro,Ti niti Si rodio niti Si rodjen i niko Ti nije ravan ni slican.

Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, komentarisao je cuvsi uvod dove tog covjeka: ’On je zamolio Allaha Njegovim Najvecim Imenom, kojim ako Ga se moli, Allah uvijek uslisava molbi.’

Pazi, da Poslanik alejhisselam u svojoj mudrosti nije specificirao koje je to Najvece Allahovo Ime. Postoje vise misljenja o tome, a dva najsnaznija, na osnovu dokaza iz Casnog Qur’ana i autenticnog sunneta su:

  1. Allaah
  2. El-Hajj El-Qajjuum

Ovaj koncept opisan ovdje zove se tewessul. To znaci, priblizavanje Allahu koristeci Njegova Lijepa Imena i Atribute.

 

  1. b) Drugo sto treba ciniti, nakon sto uputis hvalu, velicanje Allahu i salawat na Njegovog Poslanika, alejhisselam; je da dignes ruke prema Allahu – jer ti nesto trazis i trebas od Njega. To je sunnet (tradicija, obicaj, nacin, praksa) Allahovog Poslanika, alejhisselatu wesselam.

 

U jednom hadisu, Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao: ’Allah je Stidljiv, kad Mu neko digne ruke moleci Ga, stidi se da ih vrati molitelju prazne’. Dakle, dace nesto u te ruke Njemu ispruzene pune nade. SubhanAllah! On je suvise stidan, da ih vrati prazne… kako mi osjecamo kad nam neko dodje placuci i moleci nas, pa pruzi ruke u ocaju prema nama… da li mi tad nesto osjetimo? A kako li je tek savrsen osjecaj stida i samilosti u Allaha Uzvisenog prema Njegovim nemocnim stvorenjima koja su potpuno ovisna o Njegovoj Milosti i Davanju…!

 

Kad Mu dodje Njegov rob koji Ga stalno velica, hvali i zahvaljuje Mu – kako onda Allah, El-Keriim, El-Menaan, El-Hajii… (Samilosni, Darezljivi, Opskrbljivac, Stidljivi) moze da mu vrati te ruke prazne, bez icega?

 

Ovo je zato jedan od najvaznijih adaba (manira) dove.

 

Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao: ’Ako molite od Allaha, molite svojim dlanovima, i ne molite Ga sakama.’ Dakle, sunnet je da dlanovi budu gore okrenuti, ka nebu, potpuno otvorene ruke i cijeli dlan da je okrenut gore, vidljiv. Ne treba skupljati ruke tako da se vecina dlana ne vidi, to je greska koju krscani cine kad mole. Dlanovi moraju biti okrenuti gore, jer covjek koji cini dovu moli, preklinje Allaha da mu to da.

 

Ruke se ispruze i dlanovi se okrenu gore.

 

U obicnoj dovi dlanovi osim toga trebaju biti sastavljeni jedan uz drugi, i u visini srca/grudi.

 

Ali u vremenu ekstremnih tegoba, dakle nepodnosljivih iskusenja (na primjer kad je Poslanika alejhisselam bio na Arefatu, ili noc uoci bitke na Bedru; u nase vrijeme to moze biti na primjer rat, mucenje u zatvoru i slicno) tada bi Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, podigao cijele ruke, tako da bi mu dlanovi bili cak iznad glave.

 

Na primjer, Dan Arefata je apsolutno najvazniji dan u cijeloj godini. Tog dana ce dova biti sigurno uslisana (hadzijama koji su na Arefatu). To je ekstremna situacija, najvazniji dan u zivotu covjeka, kad se dova za ovaj i buduci zivot cini, jer Allah tad sigurno oprasta onima koji su na Arefatu i koji Ga mole.

 

Ista je situacija ako je covjek nezasticen, a vojska ga napada; ili ma koja druga ekstremna situacija kad nastane. U takvim situacijama bi Allahov Poslanik alejhisselam podigao cijele ruke ka Allahu, i pri tome ne bi vise mogao drzati dlanove sastavljene jedan uz drugi, vec bi ih rastavio tako da moze dici cijele ruke iznad glave, toliko da bi mu se vidio pazuh, a prsti su takodje bili ispruzeni.

 

Ovaj polozaj ukazuje kako je covjek u ocajnickom polozaju, kako ocajnicki treba Allaha bas tad; i time se ponovo stavlja u polozaj koji mu odgovara spram Allaha – polozaj moljenja, preklinjanja. Jer niko drugi mu ne moze pomoci, osim Allaha. U ovoj situaciji se dakle manifestuje ikhlas, da je dova prociscena od svih primjesa i da se covjek nikome drugome ne obraca osim Jedinom Allahu. To je ikhlas, a njegov dio je iskrenost.

 

Tokom obicnog zikra, moze se dici samo kaziprst, kao sto se cini na sjedenju na namazu. To je ’najmanji’ nivo koji se praktikuje pri svakodnevnim zikrovima i kracim svakodnevnim dovama.

 

Medjutim ovdje postoje izuzeci kad se ruke pri dovi ne dizu. Ti izuzeci su sljedeci:

– pri khutbi na dzumi. Poslanik alejhisselam ne bi, dok bi cinio dovu u toku dzumanske khutbe, dizao uopste ruke.

– opste dove za dan i noc, pri odlasku na spavanje, pri ulasku i izlasku iz kuce, dzamije ili cenife, pri oblacenju i skidanju odjece itd… dakle te opste, svakodnevne dove se ne mole dignutih ruku jer su to dove za odredjene prilike.

 

  1. c) Treci adab dove, sta treba ciniti kad se moli nesto od Allaha, je da se okrene prema Qibli (pravac u kome se svi klanjaci svijeta okrecu kad se mole Allahu, prema Mekki).

 

Iz autenticnog hadisa saznajemo da, kad su mnogobosci iz plemena Qurejš proganjale, torturisale i ismijavale muslimane, da se Poslanik nakon jednog takvog napada, ocistivsi lice, okrenuo prema Kabi, digao ruke i rekao: ’Allahu, Tebi prepustam Qurejšije!’i rekao je to tri puta. Kad su to culi, cak su se i mnogobosci Qurejšija poceli tresti od straha.

 

  1. d) Cetvrti adab dove je uzeti abdest.

Jednom je neko dosao Poslaniku Muhammedu alejhisselam i zamolio ga da cini dovu za neku osobu, pa je Rasulullah, alejhisselam, zamolio da mu donesu vode, te se abdestio i tek onda digao svoje ruke i ucinio dovu.

 

Dakle, uzeo je abdest samo da bi ucinio dovu. To je dakle jedan od adaba dove.

 

Medjutim, ovi uslovi nisu neophodni uslovi. Allah moze uslisati dovu a da nijedan od ovih uslova nije ispunjen. Ali bolje je, i preporuceno je da ispunis te uslove, ako mozes. Time povecavas sansu da ti Allah uslisa dovu.

  1. e) Peti adab dove je plakati. Zasto? Zato sto je to manifestacija tvoje potrebe za Allahom, tvoje iskrenosti u obracanju samo Allahu (ikhlas), tvoje skrusenosti spram Allaha (khušuu), tvoje spoznaje da nemas nikog drugog kome se mozes obratiti. To je stanje osobe koja trazi nesto, i u potrebi je za necim sto joj niko ne moze dati osim onoga koga moli. A ti dovom molis Allaha, pa kad zaplaces, znak je to da samo Njega molis i da si svjestan Njegove Velicine i sopstvene ovisnosti o Njegovoj Milosti, kao i Njegove neizmjerne Blagosti, Milosti i Moci. Pa kad Ga molimo i dovimo Mu, trebamo Ga moliti skrusenog srca, a takvo srce je blizu stanja u kome suza stize iz njega do ociju.

 

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we selem, plakao je cesto pri dovi. Jedna od prilika kad je plakao dok je molio Allaha, je pred njegovu smrt, kad je molio Allaha za nas, za svoj ummet, za sve muslimane do Sudnjeg Dana. Allah je poslao arhandjela Džibrila (Gabriela) da pita Muhammeda, alejhisselam, zasto place. Allah je znao zasto on place, ali je poslao arhandjela Džibrila da ga to upita, da bi taj hadis ostao zabiljezen i da bismo mi, sljedece generacije muslimana, to naucile. Pa je Džibril upitao: ’Allahov Poslanice, Gospodar svjetova te pita, zasto places?’ a on odgovori: ’Mislio sam o svom ummetu (muslimanima) pa sam se rasplakao, jer sam se bojao da bi mogli biti kaznjeni, zelio sam da budu spaseni od kazne dzehennemske vatre.’ Plakao je zbog nas! Zbog tebe, zbog mene, srce mu se smeksalo i plakao je svome Gospodaru.  Džibril se vratio Allahu i rekao mu zasto Njegov Poslanik tako place – a Allah je to vec znao – pa mu je Allah naredio da se vrati nazad, i da poruci Muhammedu alejhisselm da ce ga Allah uciniti zadovoljnim sto se tice njegovog ummeta i kako je On postupio s nama.

 

  1. f) Sesti adab dove je ocekivati najbolje od Allaha kad Ga zamolis. To je dakle nada, uvjerenje da ce Allah udovoljiti tvojoj dovi. To je znak imana (vjere), da u svom srcu budes siguran da ce ti Se Allah odazvati, Najmilostiviji Opskrbljivac. To je znak zdrave vjere, ljubavi, oslanjanja na Allaha, znak bogobojaznosti i skrusenosti spram Allaha.

Vec smo citirali hadis, da je Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ’Cinite dovu dok ste u stanju jaqiina!’

 

Jaqiin je potpuno ubjedjenje, to je stanje svijesti – trebas biti potpuno siguran da ce ti Allah odgovoriti na tvoje molitve. Ako ovog sigurnog ubjedjenja (jaqiina) nema, to je znak da nemas tu ljubav, taj iman, tu bogobojaznost koja je potrebna. Allah je i u Qur’anu Casnom mnogo puta rekao da Mu cinimo dovu i molimo Ga, a On da ce uslisati.

 

Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao u qudsi hadisu da je Allah Uzviseni rekao: ’Ja Sam Onakav kakvog Me Moj rob zamislja.’ Znacenje ovoga je, da ce Allah uslisati prema tome kako svako od nas ocekuje od Njega, kako je uvjeren i kako misli o Njemu. Kad rob misli dobro o Meni, dacu mu dobro od Sebe; a kad misli zlo o Meni, dacu mu ono sto ocekuje od Mene (dakle, zlo).

 

  1. g) Sedmi adab dove je da smo skruseni u dovi. Da imamo skrusenost spram Allaha, khušuu, poniznost… drugim rijecima, da nam dusa bude ponizna pred Allahom, da ne bude arogantna i puna sebe.

 

Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu:

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole (sura 7, ajet 55)

 

  1. h) Sedmi adab dove je da se samo Allahu zalimo. Vecina muslimana ne praktikuje ovaj adab danas. To je vrsta zalbe kojom zelimo postici samilost od nekoga. Ako imas problema, od koga zelis, od koga ti je potrebna samilost – od ljudi koji milosti nemaju, ili od Najmilostivijeg, Samilosnog Allaha…? Nema nesto lose u tome da nekome i ispricas ako te upita o tvojoj nevolji, to nije kufr, ali perfekcija imana se postize kad covjek trazi samilost i zali se jedino Allahu i nikome drugome osim Allahu, kad predaje sve svoje brige, boli i tegobe samo Allahu Jedinome. Neki rani islamski ucenjaci nisu cak zeljeli reci ljudima kad bi se razboljeli da ih nesto boli, iz ovog razloga: nisu zeljeli samilost drugih ljudi koji bi im mozda ponudili da ih saslusaju, utjesili ih i ponudili svoju pomoc. To je bio jedan od nacina da sacuvaju svoj iman. Pazi: ako se oslonis samo na Allaha – On ce ti pomoci najboljom pomoci, i poslace ti ljude koji ce ti olaksati, a da i ne znaju da su ti pomogli. Allah je utociste svakome.

 

Jaqub alejhisselam, kad mu je najmladji i najdrazi sin Jusuf alejhisselam bio odveden, a godinama kasnije drugi sin Benjamin, ljubav prema kome mu je bila odmah iza ljubavi prema Jusufu; i na kraju mu je i najstariji sin sam sebe prognao u izbjeglistvo u Egipat – on je tad zavapio Allahu i rekao: Ja tugu svoju i jad svoj samo pred Allaha iznosim (sura 12, ajet 86)

Vazno je napomenuti da je u pitanju zalba kojom se zeli samilost onoga kome se zali, a nikako zalba kojom se optuzuje onaj kome se zali za nepravedan postupak prema sebi. Ne, time bi se postalo nevjernikom. Covjek prihvata ma sta da ga pogodi, a zeleci samilost i pomoc zali se jedino Allahu.

 

Ejub alekhisselam je bio Allahov vjerovjesnik, On ga je testirao kao sto vjerovatno nikog drugog nije iskusavao takvim nedacama – sve sto je on rekao bilo je: Mene je nevolja snašla, a Ti Si od milostivih Najmilostiviji! (sura 21, ajet 83)

 

SubhanAllah… nije cak nista ni rekao da zamoli, ocekivao je od Allaha sve najbolje, i ostavio je sve u Allahovim Rukama. I Allah mu je odgovorio i spasio ga svih muka. Strpljenost ima svoje plodove koji su bolji od svih drugih, kad procitas pricu o Ejubu, alejhisselam, kao i svakom drugom od Allahovih Vjerovjesnika i Poslanika, znaces to. Ejub je trazio samilost od Allaha, ne od ljudi, bez obzira kakva velika zla su se nad njim redala.

Vazno je reci da traziti samilost od ljudi nije haram ni grijeh, ali se kosi sa savrsenstvom imana, koje imaju samo rijetki.

 

  1. i) Osmi adab dove je da se moli tiho.

 

Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole (sura 7, ajet 55)

Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu kako je Zekerijjah ucinio tihu, privatnu, tajnu, skrivenu dovu.

 

I Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, jednom kad je bio sa svojim ashabima, da je Allah zadovoljan sa svima njima, koji su glasno izgovarali tekbire i dozivali Allaha: ’Allahu Ekber!’ upozorio ih je, pa im je on rekao:

’Budite pazljivi sa svojim glasovima. Ne dozivate nekog Ko je gluh, ili ko vas ne moze cuti.’

 

Zabranio im je dakle da povisavaju glas dok se mole.

 

 

Ibn Tejmijje je pokazao koje su koristi cinjenja dove u sebi:

    • To je znak imana: molis se u sebi i uvjeren si da te Allah cuje.
    • To je znak postovanja Allah i lijepog ponasanja pred Njim.
  • To je nacin da se postigne khušuu, skrusenost.

 

  • To je nacin da se postigne iskrenost (ikhlas), tad ti nista drugo ne dopire u misli, postojis samo ti i Allah Kome dovis.
  • To ti omoguvcava da se koncentrises na dovu i njen sadrzaj.
  • Pokazuje bliskost koju osjecas prema Allahu.
  • To ti omogucava da duze cinis dovu, ne umaras se govorom.
  • Ne smetas ljude oko tebe koji takodje mole.
  • To sprecava da drugi osjete ljubomoru spram tebe. Ako oni ne znaju za tvoje dove i da ti ih je Allah uslisao, ne mogu biti ljubomorni na status koji imas kod Allaha. I inace sva dobra djela trebamo sto vise kriti, a dova je jedno od njih.

 

  1. j) Deveti adab dove je da priznamo svoje grijehe pred Allahom, a cilj toga je da pokazemo da smo uvidjeli da mi nismo ispunili pravo koje Allah ima kod nas – da Mu ne grijesimo, a da ipak nesto molimo od Njega, Jedinoga. Trebamo uvidjeti da nismo obozavali Allaha onako kako On to zasluzuje, a ipak Ga molimo da nam se smiluje i da nam jos vise iz svog izobilja.

 

Zato to trebamo izraziti i rijecima u svojoj dovi, da pokazemo da tako osjecamo, da nas to boli. Poslanik alejhisselam je rekao da je najbolji nacin trazenja oprosta dova sejjidul istigfar:

Allahu Ti Si moj Gospodar, drugog boga osim Tebe nema. Ti Si mene stvorio i ja sam Tvoj rob. Ustrajem koliko mogu na rijeci datoj Tebi i na obecanju. Uticem se pod Tvoju zastitu od zla mojih djela. Priznajem Tvoju blagodat prema meni i priznajem grijeh svoj. Oprosti mi, jer grijehe ne oprasta niko osim Tebe.

 

Kad pokazes ovaj iman i iskrenost, to je nacin da ti se dova uslisa.

 

  1. k) Deseti adab dove je biti odlucan. Uistinu moliti to sto molis, odlucno, sa zeljom da to i dobijes. Reci: ‘Allahu, oprosti mi!’ ‘Allahu, daj mi to!’ i ‘Allahu, spasi me od tog!’ a nemoj reci ‘Allahu, oprosti mi, ako hoces!’ To je kao da ti je svejedno hoce li ti oprostiti ili ne: a ti zapravo trebas Njegov oprost i niko ti ne moze dati nista, osim Allaha, niti te i od cega zastititi.

 

Zato se mora biti odlucan u dovi. Allah ce ti svakako udovoljiti molbi samo ako On to zeli, ne treba Njemu tvoja dozvola. Ali ti moras pokazati i izraziti da je On tebi potreban, a to ces uciniti ako Ga molis sasvim iskreno i odlucno.

 

Poslanik Muhammed, alejhisselam je rekao: ’Kad neko od vas moli nesto od Allaha (dovom), neka to cini odlucno i neka ne kaze: Allahu, oprosti mi ako zelis.’ Niko i ne moze prisliti Allaha da ucini ono sto On ne zeli, pa cemu uvjetovanje?

 

Covjek koji se utapa nece zavapiti: ’Spasi me ako mozes, ili ako zelis!’ vec ce samo zavapiti svoju potrebu Onome Ko ga moze spasiti: ’Spasi me!’

Ako zeli, Allah ce ga spasiti, niko Ga ne moze na to natjerati.

 

Isto tako je sa svim stvorenjima: svi mi tonemo i utapamo se bez Allahove Milosti. Mi trebamo Allahovu Milost, stalno.

 

Treba reci da je dozvoljeno staviti uslov u svoju dovu, ako ne znamo kako ce zavrsiti ta dova, koji joj je rezultat, i to vrijedi samo za dove koje se ticu odredjenih stvari na dunjaluku, na primjer: ’Allahu, daj mi taj-i-taj posao, ako ce mi donijeti dobro na ovom i dobro na buducem svijetu!’.

 

Covjek ne zna da li mu je taj posao hairli, pa ga trazi, ali uslovljava dovu Allahovim neogranicenim Znanjem, pa ako je u tome hair, trazi to, a ako nije, ne trazi.

 

Medjutim, ne mozemo reci: ’Allahu, oprosti mi ako je to dobro za mene’? Ne, jer to je nesto sto uvijek trebamo i bez cega se utapamo. Razlika je dovoljno time pojasnjena. Ko ima pitanja, neka ih postavi na kraju predavanja.

 

Salaat ul istikhara primjenjuje upravo ovaj princip. Ukratko, moli se za stvari na dunjaluku: brak, djecu, posao, selidbu, kupovinu i sve mmnogo manje poslove u ovom zivotu: Daj mi ono sto mi je dobro, a ako Ti znas da to nije dobro za mene, otkloni to od mene i zamijeni mi to necim boljim, i daj da budem time zadovoljan.

 

  1. l) Jedanaesti adab dove je poceti dovu sobom, svojom potrebom, prije nego sto molis za druge.

 

Postoji vise razloga:

  • To nije logicno. Kako mozes reci ‘Allahu, uputi sve ljude, osim mene.’ Ne, kaze se: ‘Allahu, uputi mene i sve ljude!’
  • To je nacin kako se dovi u Qur’anu: Oprosti nama i nasoj braci koja su nas u vjeri pretekla! (mole u Qur’anu sljedbenici Isa a.s.) Oprosti meni i mojim roditeljima i svim vjernicima kad pocne obracunavanje! (moli u Qur’anu Ibrahim a.s.) Oprosti meni i mome bratu! (moli u Qur’anu Musa a.s.)
  • Bices tako iskreniji u dovi.
  • To pokazuje da se brines za bracu i sestre i da ih volis zbog Allaha. ’Allahu, izlijeci mene i sve bolesne muslimane!’Trebas doviti za sve muslimane.
  • Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Ne mozes ograniciti Allahovu Milost’ kao odgovor na dovu jednog razljucenog i uvrijedjenog beduina: ’Allahu, smiluj se meni i Muhammedu, i nemoj se nikom vise smilovati!’ To je beduin molio jer, nakon sto je ucinio vrlo grubu gresku u neznanju, svi su ga poceli ostro kritikovati, samo je Poslanik Muhammed alejhisselam rekao da ga ostave na miru, pa mu je kad se sve smirilo lijepim rijecima i sasvim blago i smireno objasnio zasto to sto je uradio nije bilo dobro i zasto to vise ne treba raditi. Beduin je bio ljut na ashabe koji sug a s pravom ostro kritikovali, pa im se tako htio osvetiti. A . Poslanik Muhammed, alejhisselam, ga je ispravio, rekavsi: ’Ne mozes ograniciti Allahovu Milost’. Dakle trebamo moliti za sve muslimane za ono sto molimo za nas.
  • To pokazuje i tvoj iman, bratstvo koje osjecas prema ummetu.

U jednom sahih hadisu koji je zabiljezio Taberani, rekao je Poslanik Muhammed, alejhisselam: ’Ko god trazi oprost za vjernika ili vjericu, dobro djelo ce mu biti upisano za svakog od vjernika i vjernica za koje je molio oprost.’

Sve sto trebas reci, i zeljeti, jest: ‘Allahu, oprosti meni i svim vjernicima i vjernicama!’ Pa je Poslanik rekao ’Za svakog vjernika i za svaku vjernicu za koga trazis oprosta, bice ti upisano dobro djelo’.

 

  1. m) Dvanaesti adab dove je reci Amin! (Uslisaj, Allahu!) na kraju. I druge vjere imaju ovaj adab, dakle to je bilo objavljivano i ranijim poslanicima: krscani na primjer kazu Amen. Dakle amin samo po sebi je dova, dova kojom molis Allaha da ti uslisa dovu koju si upravo zavrsio, i to je kao da tu dovu ponavljas jos jednom.

 

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao da su zidovi ljubomorni na nase Amin, jer oni nisu dobili nista slicno. I on nas je podstrekivao da govorimo amin.

 

Kako se izgovara amin?

Tacan izgovor je: amin ili amiin.

’A’ ne smije biti (pre)dugo. {Ima 2 harake}

’M’ je obicno, nije aammin.

’I’ moze biti jednako dugo kao i ’A’ ili malo duze od ’A’.

‘N’ je kratko.

 

  1. n) Trinaesti adab dove je stalno i cesto doviti. Ako zelis da ti se dova primi, moli jos vise i cesce. To je suprotno od Ademove djece: kad zelis da ti covjek nesto ucini, ne dosadjujes mu molbama za svasta, vec ga molis samo za ono sot ti je vazno, da bi ti to ispunio.

Ali ako zelis da ti Allah primi dovu – stalno Ga moli, i za sve. U hadisu se kaze da molimo Allaha za sve, i da puno molimo, i neskromno, vec samo najbolje da trazimo. Vec smo spomenuli hadis:

Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Nema osobe koja nesto zatrazi od Allaha, a da mu Allah to ne da, ili zadrzi neko slicno zlo od njega (ili mu to sacuva za sljedeci svijet).’ Kad su to culi, sljedbenici (sahabi) Allahovog Poslanika, alejhisselam, rekli su: ’O Allahov Poslanice! Mi cemo onda povecati nase dove (ako nam je garantovano da ce nam Allah uslisati svim nasim dovama)!’ a on, alejhisselam, im je odgovorio: ‘Allahu Ekber!’ (Allah je Veci [od ma cega sto stvorenja mogu zamisliti]; bez obzira koliko vi molili, Allah vam moze dati i vise od toga!

U drugom hadisu je Poslanik alejhisselam rekao: ’Onaj ko zeli da mu se Allah odazove u teskocama, neka Allaha puno moli u dobrome.’ Razmisli o ovome. Kad ti je sve rahat i dobro, i kad mozda pomislis da ti nista ne treba (sto je pogresno, uvijek smo potpuno ovisni o Allahovoj Milosti i sve sto nam je dao da u tome uzivamo moze nam kad god zazeli oduzeti), eto tad budi uporan u dovi, jer ces tako pokazati da se uvijek sjecas Allaha – pa kad ti uistinu dodje teskoca i kad osjetis da si bez Allahove pomoci izgubljen, tad ce ti se Allah odazvati, jer si vec navikao umiljavati Mu se i moliti Ga, vec si izgradio prisnu vezu sa njim.

Dok si zdrav, moli Allaha da ti da (ocuva) dobro zdravlje i snagu. Kad imas dovoljno novca, moli Ga da ti da jos. Kad imas porodicu i djecu, moli Ga da ti da porodicu i djecu (da ih sacuva), pa kad dodje vrijeme da ti je uistinu potrebna Allahova pomoc, imaces kontinuitet u svojim dovama i obracanju i zahvalnosti Allahu, pa ce ti se On odzavati. Jer mislio si na Allaha ne sam okad si ga zatrebao, vec je On uvijek bio dio tvog zivota. Time dokazujes svoj iman (vjeru).

  1. o) Cetrnaesti adab dove je da molis za sve, za najmanje i za najvece stvari. Aisa da je Allah njome zadovoljan, ispricala je da ako ti se i vezica na cipeli razveze, zamoli Allaha da ti da novu! Cak i za takve ’sitnice’, moli Allaha, jer sve je od Njega Jedinoga.

Moleci Ga za sve, ma i najmanje sitnice, osiguravas svoj iman, podsjecas se da je sve od Njega jedinoga i da niko nema nikakve snage ni moci da ista uradi, osim Njegovom pomoci, miloscu i dozvolom.

  1. p) Petnaesti adab dove je da se cini dova u vrijeme kad se dova prima i pod odredjenim uslovima u kojim se dova prima.

Postoje odredjena vremena i uslovi koji cine da je vjerovatnije da ce dova biti uslisana . O tim vremenima, mjestima i situacijama se govori u posebnom kapitelu, a to je dakle od adaba dove.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: