Skip to content
Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (4): Djela koja su pokudjena tokom dove

  1. Djela koja su pokudjena tokom dove

 

Ovo znaci, dok cinis dovu – sta ne smijes ciniti, dakle ono sto je makruh (pokudjeno) i haram (zabranjeno) ciniti kad dovis.

Dosad smo govoili o preduslovima dove, o adabima dove (onome sto je pozeljno, sto ukrasava dovu i poboljsava mogucnost da dova bude uslisana), ostaje nam sad da kazemo sta je zabranjeno i pokudjeno ciniti uz dovu.

To je da ne pitamo i ne molimo nikog drugog osim Allaha, zatim da se ne hranimo haramom i slicne ocigledne stvari o kojima smo vec ranije govorili u adabima dove. Moze se ukratko reci, da sve sto je adab i pozeljno kad cinis dovu; da je onda sve sto je suprotno tome – mekruh ili haram i ne smije se ciniti kad se dovi.

Druge stvari koje ne smijemo ciniti kad dovimo jesu:

  1. a) Ne smijemo od dove praviti poeziju i liriku. To ne dolici dovi: zamisli covjeka koji se davi u okeanu – da li on tad misli na to kako ce spjevati stih, ili mu je cijelo bice i svijest uperena samo tome da moli iskreno Jedinog Allaha da ga spasi? Poezija je u suprotnosti sa skrusenoscu koja se zahtijeva u dovi.

Abdullah Ibn Abbas, da je Allah njime zadovoljan, bio je rodjak Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhisselam, koji je odrastao uz njega, dakle Poslanik alejhisselam ga je licno vaspitao,  i za njega je Rasulullah Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, cesto molio Allaha dovom: ’Allahu, poduci ga znanju (Qur’anu, islamu).’ Ibn Abbas je cijeli zivot posvetio skupljanju korisnog znanja, proucavanju vjere i produbljivanju u vjeri.

Abdullah Ibn Abbas, da je Allah njime zadovoljan, rekao je: ’Cuvajte se poezije i toga da rimujete u dovama, jer su Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem i njegovi ashabi to izbjegavali i cuvali se od toga.

Ponekad se desi da se neke rijeci u dovi rimuju, pa cak i u Qur’anu, i to nije problem. Ono cega se treba cuvati je da covjek namjerno ne nastoji sastaviti dovu koja ce se rimovati. Znaci, zeli vanjstinu – lijepu rimu – a nije skoncentrisan na sadrzaj dove, njenu bit, a to je skrusenost pred Allahom, zelja i potreba za Njegovim oprostom i miloscu. Ako se desi nesvjesno da se ponegdje neka rijec rimuje, u tome nema opasnosti, jer najvaznije je da je srce prisutno i da je namjera moliti Allaha, a ne sastavljati lijepu poeziju. 

  1. b) Sljedece sto je zabranjeno (haram) u dovi, je prekoracivanje granica, odnosno cinjenje prekrsaja u dovi. To se moze desiti na mnoge nacine, od kojih smo neke vec spomenuli: moliti Allaha za nesto sto je haram, ili Ga moliti za nesto sto je halal s namjerom da time cinimo haram.

Od tih stvari je i pokudjeno pretjerivanje u dovi, a to je da se moli za bespotrebne stvari koje nemaju smisla.

Na primjer, Saad ibn Abi Weqqas, da je Allah njime zadovoljan, bio je ashab Allahovog Poslanika alejhisselam i rodjak njegove majke Amine. Rano je prihvatio islam, ucestvovao u bitkama, bio na Oprosnom hadzdzu. U vezi s njim i njegovom majkom koja ga je strajkom gladju zeljela prisiliti da se odrekne islama, objavljeni su sljedeci ajeti:

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. (sura 31, ajeti 14-15)

To je bio Saad ibn Abi Weqqas. Jednom je Saad prosao pored svog sina koji je dovio na sljedeci nacin: ’Allahu, daj mi Dzennet i trazim od Tebe bijelu palacu na desnoj strani ulaza u Dzennet.’ Trazio je specificnu stvar koja nema vrijednost, jer je vec trazio bolje od toga: Dzennet. Pa mu je Saad ibn Abi Weqqas rekao: ’Sine moj! Trazi od Allaha Dzennet, pa ces time dobiti i sve sto je u njemu. 

Zatim je Saad dodao: ’Cuo sam Allahovog Poslanika alejhisselam kad je rekao da ce biti jedna grupa u njegovom ummetu koja ce prelaziti granice u dovi, i bojim se da je ovo sto ti cinis, prekoracivanje dozvoljenih granica dove.’

Dakle, nema nikakvog smisla ici u ovakve detalje, nakon sto si vec trazio Dzennet – najvece dobro, nesto sto nijedno oko nije vidjelo, ni masta zamislila, ni uho culo. Ici onda u detalje, besmisleno je i pokudjeno.

Sljedeca vrsta prekoracenja granica dove je da se moli za nesto sto je vec odredjeno qadrom, npr: ’Allahu, daj Dzennet muslimanima!’ Muslimani ce uci u Dzennet, to je vec odredjeno. Ti mozes reci: ’Allahu, oprosti grijehe muslimanima!’ ali ne mozes Ga moliti za nesto sto je On vec odredio i upoznao te sa tim, kao da ce muslimani uci u Dzennet.

Ne treba ni spominjati da je prekoracivanje granica dove i to da se moli za nesto sto je od kufra ili sirka (nevjerovanja). 

Jedno od prekoracenja granica dove je da se moli samo za dunjaluk, samo za dobra ovog svijeta. To je velika greska, nikad ne moliti Allaha za svoj akhiret. To ukazuje jasno na slabost imana, kao i na slabost ljubavi prema Allahu. Ukazuje na slaboumnost, jer trazis dobra ovog prolaznog svijeta, a ne mislis na to kako ces provesti vjecnost.

Takvi sami na sebe izazivaju Allahovu srdzbu, jer Alah Uzviseni kaze u Casnom Qur’anu: Ima ljudi koji govore: ’Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!’ Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: ’Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!’ Njih čeka nagrada koju su zaslužili! A Allah brzo sviđa račune. (sura 2, ajeti 200-202)

To je obiljezje i Iblisa: on je ucinio jednu jedinu dovu Allahu, i ona je bila vezana za dunjaluk – da ga Allah pozivi do Dana prozivljenja:

’Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!’ zamoli on. (sura 7, ajet 14)

Mogao se pokajati za svoj grijeh i zamoliti Allaha da mu oprosti, ali ne – njegova oholost mu to nije dozvolila, i on je samo trazio zivot dok je ovog svijeta, sve do ponovnog prozivljenja (u njegovoj dovi se vidi i njegova lukavost, ali Allah sve zna i vidi, i uslisao mu je dovu, ali ne u potpunosti).

  1. c) Sljedece sto je suprotno manirima dove, je neispravno koristenje Allahovih Lijepih Imena i Osobina u dovi. To znaci, da se ne koriste odgovarajuca Imena i Atributi za ono sto trazis.

Kad trazis oprost, trebas reci ’Jaa Rahmaan, jaa Rahiim, jaa Tewwaab, jaa Gafuur, jaa Gaffaar, Afuwwu’ (Milostivi, Svemilosni, Koji primas pokajanje, Koji stitis Tvoje robove od zlih posljedica njihovih grijeha, Koji prastas i skrivas grijehove pokajnika i pretvaras im ih u dobra djela); a ne smijes reci ’Jaa Sediidul Iqaab, jaa Qawijju jaa Aziiz’ (Ti Koji strasno kaznjavas, Jaki).

Isto tako, ako zelis da tvoj neprijatelj bude kaznjen, molices na primjer: ’Allahu, pokazi Tvoju Snagu i Moc nevjernicima!’ i upotrijebices odgovarajuca Allahova Imena: ’Jaa Qawijju, jaa Aziiz, kazni nevjernike i zastiti muslimane od njih!’ a neces reci: ’Jaa Rahmaan, jaa Rahiim!’.

  1. d) Sljedeca stvar koja je mekruh, dakle nije dozvoljena u dovi, je da molis Allaha protiv sebe samoga ili protiv tvoje porodice.

Na zalost, to je uobicajena vrlo ruzna praksa u mnogih muslimana.

Allah Uzviseni kaze cak i u Casnom Qur’anu da covjek nekad moli protiv sebe, za ono sto je zlo po njega. 

Nekad se roditelj naljuti i ucini dovu protiv svog djeteta, a vidjeli smo iz price o Dzjurejdju da ce Allah uslisati tu ’dovu’ (to je zapravo kletva, a ne dova). Zato morate biti vrlo pazljivi sta izgovarate kad se naljutite na svoje dijete. Cak ako i zasluzuju ljutnju, ne zasluzuju kletvu. Poledaj na pricu o Djurejdju, na primjer, i kako je Allah Milostiv – uslisao je majcinu kletvu, ali je spasio Djurejdja od namjere s kojom je majcina dova protiv njegnog sina (kletva) bila iskazana.

Zato ako se naljutis na svoje dijete, ne kleti ga. Budi ljut i kazni ga, ako treba i istuci ga ako to zasluzuje – ali ga ne kaznjavaj Allahovom Kaznom. Ne moli Allaha da mu se nesto zlo desi, jer se moze desiti da ti Allah uslisa dovu (kletvu) pa ces onda sam to sigurno kasnije zazaliti, vise nego tvoje dijete.

Poslanik Muhammed alejhisselam, je rekao: ’Ne molite Allaha protiv sebe, ne molite Allaha protiv vase djece, ne molite Allaha protiv vasih slugu, ne molite Allaha protiv vaseg dunjaluckog bogatstva, jer moguce je da Allah uslisa takvu dovu, pa cete biti ljuti sami na sebe i osjecati krivicu.’

A sve to je dio Allahovih Blagodati koje ti je dao, a ti ih proklinjes, kako nezahvalno! Cuvaj svoj jezik, narocito od kletve protiv djeteta! Udari ga ako treba, ali ga ne proklinji, jer ce bol i posljedica od udarca proci, a posljedica kletve, ako je Allah primi i uslisa, moze potrajati cijeli zivot. Jer dova roditelja za dijete se uslisava, kako cemo uskoro vidjeti insha’Allah.

  1. e) Sljedece sto je zabranjeno, je proklinjati druge ljude. Ako ti neko nesto skrivi, ne kuni ga Allahovom kletvom. Vidjecemo kasnije, da ga mozes prokleti za zlo koje ti je nanio; ali nemoj reci: ’Allahu, prokleti ga!’ Tako mu’min (vjernik, musliman koji vjeruje) ne postupa.

Neki židovi su dosli do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i poceli ga ismijavati. Aiša, Poslanikova zena, da je Allah njome zadovoljan, pocela im je uzvracati na kletve, a Rasulullah Muhammed, alejhisselam, ju je upitao: ’O Aiša! Zar si ikad mene vidjela da nekoga kunem?’ i zabranio joj je da ih proklinje.

Ne smijes cak ni svom najgorem neprijatelju zeljeti da ga Allah prokune. 

Jednom su neki ljudi koji nisu bili muslimani dosli Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi we selem, i zamolili ga da posalje Allahovu kletvu na nekoga ko im je bio nesto skrivio. A on je odgovorio: ’Allahu, oprosti im, smiluj im Se i uputi ih u islam!’ I ti ljudi su postali muslimani.

Zasto bi zelio kleti svoje neprijatelje…? Moli Allaha da ih uputi, da im oprosti i izvede ih na Svjetlo islama; moli Allaha da ih blagoslovi…! Cak i ako ti cine zlo, moli Allaha da uvide kakvo ti zlo cine, zatim da Mu se pokaju i da ti pocnu raditi dobro. Zasto bi zelio zlo drugima (ako ga oni zele tebi)? Vazno je kakav si pred Allahom, a ne pred ljudima, a Allah ne voli tlacitelje. 

Jednom su ashabi kaznjavali jednog muslimana koji je pio alkohol propisanom kaznom od 40 udaraca bicem (to je bio musliman koji je vec nekoliko puta bio kaznjavan za taj zlocin, pa mu se uvijek vracao, bez obzira na tezinu kazne). Omera, da je Allah njime zadovoljan, to je toliko na kraju ozlojedilo, da je rekao: ’Allah te prokleo!’ A Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we selem – dok su jos uvijek bicevali prijestupnika! – ispravio je Omera rijecima: ’Nemoj tako govoriti. Ne pomazi sejtanu protiv svoga brata.’ Fizicka kazna za zlocin kome se stalno vraca je bolna, i prospisana – ali kletva, na nju nemas pravo cak ni takvom prijestupniku, alkoholicaru.

Jednom su ashabi bili na putu, pa je kamila jednog od njih posrnula, na sto ju je njen vlasnik koji ju je jahao prokleo: ’Allah te prokleo!’ Rasulullah Muhammed, sallallahu alejhi we selem, odmah mu je rekao: ’Sidji sa nje i pusti je da ide, jer u mom karavanu ne moze biti kamila nad kojom je neko dozvao Allahovo prokletstvo’. Nije dozvolio da hajvan, kamila nad kojom je prokletstvo bude medju njima… kamo li insan. Ashab koji je prenio tu scenu, rekao je kako su kasnije vidjeli tu kamilu kako luta ulicama Medine, i niko je nije htio ni dotaci. (U to doba je kamila bila kao danas BMW). Poslanik alejhisselam je ovako postupio da bi nas naucio da ne proklinjemo, cak ni zivotinje.

Jednom je jedna muslimanka imala visoku temperaturu, pa je rekla: ’Allah prokleo ovu vrucicu!’ a Rasulullah Muhammed, alejhisselam, joj je rekao: ’Ne proklinji vrucicu. Zar ne znas da ti zbog te vrucice koju trpis, Allah oprasta grijehe?’.

  1. f) Takodje nije dozvoljeno traziti od Allaha da umres. Jer zivot je za vjernika uvijek dobro, cak i ako je to neka nevolja, vjernik ce se na njoj strpiti i zamoliti Allaha dovom za pomoc i spas iz nje, pa ce mu ta dova i to strpljenje biti upisano kao dobra djela kojima ce se obradovati kad pocne vaganje djela, pa ce mu stepeni u Dzennetu biti podignuti.

 

  1. g) Ako cinis dovu tokom namaza (u polozajima u kojima je dozvoljeno doviti tokom namaza, dakle kad si na sedzdi, kao i prije samog predavanja selama) nije dozvoljeno podici pogled! Kad si u namazu, oci su uprte na mjesto gdje cemo pasti na sedzdu, ili na sjedenju, najdalje u vrh prstiju desne ruke.

Rasulullah Muhammed, alejhisselatu wesselam, je upozorio neke muslimane koji su dizali pogled prema nebu u toku dove koju su cinili dok su bili u namazu: ’Ako ne prestanete to ciniti, Allah ce vam oduzeti vid’.

Dok nisi u namazu, nije grijeh dici pogled prema nebu tokom dove; to je grijeh samo tokom dove u namazu. 

  1. h) Zabranjeno je eksperimentisati, isprobavati dovu. Pa reci, sad cu moliti Allaha da mi da ovo, pa bas da vidim hoce li mi to dati. Zasto je to zabranjeno? Zato sto u toj dovi nema iskrenosti, skrusenosti, a ni stvarne potrebe. Takva je dova poigravanje sa vjerom i zabranjena je. Takvo ponasanje je i u suprotnosti sa odlucnoscu koja se zahtijeva od molitelja kad moli Allaha za nesto, i cvrstog ubjedjenja, uvjerenosti da ce Allah uslisati tu dovu.

 

  1. i) Sljedece sto je zabranjeno tokom dove, je da covjek kaze: ’Allahu daj mi samo ovo, pa necu vise nista traziti!’ Eu’zubillah! Kakva laz! Svaki dah koji udahnes, potreban ti je Allahov Blagoslov za njega! Kako mozes reci da neces vise traziti nista od Allaha? Mislis li ti to da je Allah Skrt…?! E’uzubillah… Da ce ti On davati samo porcije male svakog dana, pa neces da trazis vise nego sto On moze i hoce dati?! Ne! Pravilno je traziti od Najmilostivijeg, iz Njegovih neizmjernih riznica: ‘Daj mi ovo dobro, i daj mi jos vise od tog dobra, i daj mi svako dobro, na ovom i na buducem svijetu!’ Tako se moli Allah, Najmilostiviji, Cije su riznice neizmjerne!

Svojim ogranicavanjem dove Allahu, pokazujes da ne poznajes svog Gospodara, Tvorca i Gospodara nebesa i zemlje i svega sto je na njima, u njima i izmedju njih, da ne poznajes Allahovu Velicinu – pa da Ga zato ni ne obozavas onako kao On to zasluzuje!

  1. j) Jos jedna greska u vezi dove je da se oslanjamo na druge ljude da cine dovu za nas, u tolikoj mjeri da sami ostavimo cinjenje dove. Ima ljudi koji cim vide da neko klanja ili posti, prilazi i moli ga da moli Allaha za njega, opravdavajuci se da je on sam vrlo los musliman, da ne vodi racuna o obavezama prema Allahu (ne klanja, ne posti, ne daje zekjat, ne uci Qur’an…)

Postoje cak i takvi koji ce ti prici i zamoliti te da cinis dovu da oni sami pocnu ciniti dovu… subhanAllah…

To je velika greska. Kakva ironija… On sam ostavlja dovu i oslanja se na ljude, nadajuci se da ce mu njihove dove zamijeniti vlastiti razgovor sa Gospodarom svjetova…

Ovim takva osoba krsi uslov iskrenosti i skrusenosti u dovi. Dovi sam! Pa nakon toga, zamoli i druge ljude koji su zivi a za koje mislis da su pobozni, da dove za tebe. Ali se ne oslanjaj na druge i ne moljakaj njih – sam se obrati molbom Allahu.

Takvi ljudi misle da su oni prljavi zbog svojih grijeha (ili su uz to jos i lijeni, zive u duhovnoj zapustenosti i nemaru) i da im Allah zato nece uslisati dovu, pa dolaze drugima, kao da su drugi ljudi nekakvi sveci, e’uzubillah, a svi smo mi samo Allahovi robovi.

Da takav hoce da zna vrijednost i snagu dove zalutalog insana kad zamoli iskreno, skruseno, cijelim svojim bicem i srcem svog Gospodara: ’O Allahu, oprosti mi, ocisti me, izlijeci me, uputi me, zastiti me i vodi me!’ Takav insan dolazi pred Allaha sa iskrenoscu, a to je jedan od najjacih aduta pri dovi! Pa zasto ga ne upotrijebi, vec ide od covjeka do covjeka…? 

SubhanAllah – zasto ne pomisli da je dova Iblisa prokletog, dova prvog sejtana i nevjernika, bila uslisana, jer je dosao sa njom pred Allaha i iskreno Ga zamolio! Kako onda dova iskrenog insana da ne bude prihvacena?!

Problem je mozda u tome da takav zapravo i nema iskrenosti i ne zeli se ni pokajati za svoje grijehe, ne zeli se oprati i zavrsiti sa ruznim nacinom zivota koji mu je donio sve probleme u zivotu. Mozda on zeli ’prevariti’ Allaha, nastavljajuci zivot u nehaju i nemaru prema Allahu, a moljakajuci oprost od ljudi da mole umjesto njega… kakav nemar, kakav beskarakter, kakva lijenost!

Svakome ko je ziv, bez obzira koliko velike grijehe nosio na plecima, bez obzira koliko dugo da je zivio u grijehu i nepokornosti Allahu, bez obzira kako ogromni grijesi bili koje je sam sebi natovario na vrat, bez obzira na sve to; dok god mu ne dodje melek smrti da mu uzme dusu, svakom covjeku i nevidljivom bicu su vrata pokajanja Allahu sirom otvorena! Uslov je potpuna iskrenost; da uvidis da si grijesio, zalost i kajanje u srcu zbog grijesenja Allahu i zlih posljedica tog grijesenja, odlucnost umom i srcem da se ne vraca u grijehe vec da se pocne sa novom stranicom jednog cistog zivota. A kada bi znao koliko Allah voli pokajnike koji Mu se vracaju u zelji da u buducnosti budu Njegovi poslusni robovi…! Pa zasto Ga sami ne zamole da ih uputi, da ih izvede iz svih tmina na Svjetlo islama i prave upute…? Nasli bi mir koji se nalazi samo kad se svojevoljno pokoris Onome Koji je Vlasnik mira. Kad bi takvi samo znali Allahovu Milost, i da se pokajnicima sa njihovim islamom brisu svi prosli grijesi, pa cak se pretvaraju u dobra djela Allahovom Miloscu…!

Jos jednom: zar mislis da si ti veci grijesnik i veci nevjernik od samog sejtana, eu’zubillah…? Allah je uslisao sejtanovu dovu kad je zamolio sa ikhlasom, pa zasto ne bi tvoju – a tebe Allah voli i zeli ti dobro i raduje se da uradis nesto sto ce ti donijeti dobro na oba svijeta, a sejtana je Allah prokleo! Dovi sam za sebe, obracaj se Allahu iskreno i ponizno, On je Najmilostiviji, Blagi, pun ljubavi i samilosti, On sve odredjuje i svime upravlja – pa moli Ga! 

  1. k) Pokudjeno je javno plakati tokom dove. Plakati je dobro i pohvalno, ali samo ako dovis u samoci gdje te niko od ljudi ne vidi. Ako places pred ljudima, time ugrozavas svoj ikhlas jer postoji opasnost da ti to probudi rijju/rijjet (hvalisavost, samozadovoljnost i uznositost svojim imanom).

Ako ti se to desi jednom u zivotu, kad te nevolja savlada sa svih strana, pa se ne mognes nikako obuzdati, u redu – ali ne cini od toga naviku, da places dok dovis pred ljudima, na primjer u dzamiji. Time unistavas svoju iskrenost prema Allahu, i prljas skrusenost u tvom odnosu sa Allahom.

Dova je tihi razgovor sa tvojim Gospodarom, nije to nesto sa cime se treba mahati ispred nosa ljudima… Sahabi Allahovog Poslanika, alejhisselam, nisu otvoreno i stalno plakali pred ljudima dok su molili Allaha. Pokusavali su skriti svoje suze ako bi im se pojavile dok dove ili su u namazu.

Ebu Bekr Es-Siddiiq, da je Allah njime zadovoljan, je znao plakati u namazu, ali je to pokusavao kontrolisati kad je klanjao farz u dzamiji. Place se pred Allahom, a ne pred drugim ljudima.

  1. l) Imami cine gresku, kad cine duuuuge dove na javnim Kad si sam, moli koliko hoces dugim dovama; ali ne cini to javno kad si imam, jer iza tebe stoje ljudi medju kojima ima i nemocnih i ostarjelih i fizicki slabih zena ili djece koji ne mogu stajati tako dugo. Nekad imami cine dovu nakon teravije, koja traje i po 40 ili 50 minuta, sto je u potpunoj suprotnosti sa smislom dove, koja treba biti sazeta, sa skrusenoscu… zar 1000 ljudi u dzematu mogu zadrzati skrusenost tokom 40 minuta dove…? Ne. Cinite dove koje su jasne i kratke, koje izazivaju skrusenost u dzematlijama.

Vecina ashaba je, u stvari, molilo teraviju kod kuce… neki su molili teraviju u dzamiji, ali vecina ih je molilo teraviju u privatnosti svog doma.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: