Skip to content
Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (5): Preporucena vremena za dovu

  1. Preporucena vremena za dovu

 

Jedna od Allahovih Milosti je da je On dozvolio da odredjena vremena budu vise blagoslovljena od drugih. Odredio je vremena tokom dana i tokom noci, odredjena vremena tokom sedmice, mjeseca i godine u kojima se povecava mogucnost da dova bude uslisana.

To je divno, jer daje covjeku produzenu nadu.Tokom tih odabranih vremena, covjek bude jos vise entuzijastican, njegova skrusenost u dovi se tad povecava, kao i njegov iman. U tim vremenima Allah nam olaksava, dodatno nas motivisuci, da Ga obozavamo i molimo.

Vecina hadisa koja je prenesena sto se tice posebno odabranog vremena primanja dove, sto pokazuje da je to neobicno vazno, je u vezi s prvim odabranim vremenom koje cemo navesti:

  1. a) Zadnja trecina noci. Vecina hadisa o odabranim vremenima kad se prima dova govori o ovom vremenu. Ne samo to, vec i Uzviseni Allah opisuje Dzennetlije u Casnom Qur’anu da su to:

Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili (…) oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’; oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.” (sura 3, ajeti 15-17)

U jednom hadisu od Ebu Hurejre, da je Allah njime zadovoljan, prenosi se da je Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, rekao: ’Allah silazi u zadnjoj trecini noci na nebo najblize dunjaluku (zemlji) i pita: Ko ima da Me moli, pa da mu odgovorim? Ko ima da trazi od Mene (dovom), pa da mu dam? Ko ima da moli za oprost, pa da mu oprostim?’

Zadnja trecina noci je jedno od najmocnijih, odabranih vremena, kad Allah uslisava dove.

A zasto da mu i ne uslisa – covjek mora ustati iz kreveta kad mu je san najsladji, da bi tad molio svog Gospodara, kad ga niko od ljudi ne vidi i ne cuje – on ustane, uzme abdest, klanja nocni namaz, pa onda ispruzi ruke svome Gospodaru i moli Ga! Cista iskrenost, ikhlas.

Braca Jusufa, alejhisselam, sinovi Jaquba alejhisselam, su ga bacili u bunar kad je bio dijete, da umre u njemu, jer su bili ljubomorni na njega. Ali Allah ga je spasio i ucinio izvanrednim vjernikom najviseg stupnja vjere, cistih prsa, ucinio ga je muhsinom. Spasio ga je i nakon mozda 30 godina, kad je Jusuf a.s. postao prvi covjek do Kralja, i kad su njegova braca konacno priznala svome ocu sta su bili napravili, da su htjeli ubiti malog Jusufa, onda su zavapili ocu da moli od Allaha oprost za njih, jer su i njegovo pravo kao oca povrijedili kad su mu oduzeli najdrazeg sina. Jaqub alejhisselam je odgovorio da ce traziti oprosta za njih (kasnije, glagol je u Qur’anu u buducnosti).

O oče naš – rekoše oni – zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili. Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti – odgovori on – jer On prašta i On je Milostiv. (sura 12, ajeti 97-98)

Islamski ucenjaci su rekli da je Jaqub a.s. htio cekati zadnju trecinu noci da moli oprost za svoje sinove, da bi povecao mogucnost da mu dova bude uslisana.

Jedan islamski ucenjak, Tartusi, je rekao: ’Nije mudar covjek koji ima potrebu kod Allaha, a ipak prespava noc i zanemari dovu (za tu potrebu) Allahu.’ Zelis li da ti Allah uslisa dovu, moras stajati nocu i moliti Allaha. 

  1. b) Dok uci ezan je drugo odabrano vrijeme kad je mogucnost prihvatanja dove povecana. Dakle, u toku ucenja ezana, dok ezan uci. Poslanik alejhisselatu wesselam je rekao da gotovo da nema dove koju Allah odbije ako Ga se zamoli u dva odabrana vremena: dok uci ezan, ili u vrijeme kad se suoce dvije vojske.

 

  1. c) Izmedju ezana i iqameta. Allahov Poslanik Muhammed alejhisselatu wesselam je rekao: ’Dova ucinjena izmedju ezana i iqameta se ne odbija’. Zato moli tad Allaha.

 

  1. d) Tokom namaza. Ovo se odnosi na dozvoljene polozaje u namazu kad je dozvoljeno doviti i kad je vjerovatnije da ce dova biti uslisana: direktno nakon pocetnog tekbira, a prije Fatihe; ili na sedzdi; ili prije predavanja selama.

 

  • Dok si na sedzdi.

Poslanik alejhisselatu wesselam je rekao: ’Najvise sto se covjek moze pribliziti Allahu je dok je na sedzdi. Povecajte dove dok ste na sedzdi, jer tad je vjerovatnoca da ce vam dova biti uslisana, vrlo velika.’

Dok si na sedzdi mozes zato moliti Allaha svojom dovom i na drugom jeziku, ako ne znas arapski, iz ovog razloga.

 

  • Nakon tesehhuda a prije predavanja selama.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao, kad je vidio Ibn Mesuda, da je Allah njime zadovoljan, kako dovi prije selama: ’Moli, bice ti uslisano.’

 

  • Nakon selama (taslima).

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao: ’O Muaze, tako mi Allaha, ja te volim i hocu da ti dam jedan savjet. Nemoj propustiti da nakon svakog namaza proucis: O Allahu, omoguci mi da Ti zikr cinim (da Te se sjecam) i da Ti zahvaljujem i da Tebi ibadet obavljam na najbolji nacin!’.

Ovim se misli na individualnu dovu nakon sto imam preda selam, a ne ni na kakve zajednicke dove nakon namaza, to nije po sunnetu Allahovog Poslanika, alejhisselam.

 

  • Jedan sahat u toku petka.

Svakog petka, postoji 1 sahat kad Allah prima dove. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem je rekao: ’Petak (misli na dan, ne na noc i dan) ima 12 sahata, u njima je jedan sahat u toku kojeg ako musliman moli bilo sta od Allaha, Allah ce mu to uslisati.’

U nekim hadisima se spominje da je to posljednji sahat ikindijskog vakta petka, i ovo misljenje je jace. Drugi smatraju da je to dok imam cini khutbu, a treci da je to izmedju dvije khutbe. Petkom, tokom cijelog dana, trebamo ciniti puno dovu, narocito u sahatima koje su spomenuli islamski ucenjaci.

 

  • Nakon uzimanja abdesta.

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Nema nijednog muslimana koji, nakon sto uzme abdest i upotpuni ga, zatim kaze Ešhedu en laa ilaahe illaAllaah, wahdehu laa šeriike leh, we ešhedu enne Muhammeden abduhu we resuuluhu, a da mu se svih osam Dzennetskih vrata ne otvore, i on moze uci u Dzennet kroz koja od tih vrata on zeli.’

Cinjenica da su vrata Dzenneta tad otvorena, cini da su islamski ucenjaci rekli da tad treba pojacati dovu.

 

  • Prije pijenja blagoslovljene vode ZemZem.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: ’ZemZem je hrana koja je najblagoslovljenija (ima najvise bericeta u njoj) od sve hrane na Zemlji.’ Nasim danasnjim jezikom receno: koju god dovu ucinis prije nego popijes ZemZem vode, Allah ce ti je uslisati.

 

  • Mjesec ramazan, narocito Lejletul qadr.

Aiša, da je Allah njom zadovoljan, pitala je Allahovog Poslanika, alejhisselam, koju dovu da uci ako nadje koja je od zadnjih deset noci ramazana Lejletul qadr, a on joj je odgovorio da uci: ‘Allahumme inneke afuwwun, tuhhibul afwe faafu anni!’ (Allahu Ti prastas i volis oprastanje, pa oprosti meni!) Zato nakon teravih namaza (bolje sam ga klanjaj kod kuce), dovi puno u samoci ostatak noci sve do witr namaza (koji mozes klanjati vec pred sami sabbah). Takva je dova vjerovatnije da ce biti uslisana jer se ikhlas (iskrenost) i khušu (skrusenost) povecavaju u takvim okolnostima.

 

  • Tokom hadzdza, narocito na Dan Arefata.

Unutar Kabe, na Safi, na Marwi, izmedju njih, na Mini, narocito na Arefatu. Hadzdz sam po sebi je blagoslovljeno vrijeme, narocito ako smo hadzije te godine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: ’Najbolja dova je dova na Dan Arefata.’ Tad i Allah silazi i hvali se melecima: ’Pogledajte Moje robove – dosli su sa svih strana svijeta! Umorni su, prasnjavi, ali dosli su ovamo samo i jedino iz cistog straha i ljubavi prema Meni! Svjedocite da sam im oprostio i dao im sto god zele!

Dova na Dan Arefata je najbolja dova koja se moze uciniti. Zato treba dati sve sto mozes da molis Allaha svim dovama, da Ga molis za sve sto mozes, da nista ne izostavis.

Ucenjaci kazu, cak i ako nisi taj dan na Arefatu, da cinis puno dove taj dan i tokom 10 prvih noci zul-hidzdze kad su hadzije na hadzdzu, jer to je blagoslovljen dan.

 

  • Tokom kise.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao je: ’Dvije dove se ne odbijaju: dova dok uci ezan, i dova kad pada kisa.’ U jednom hadisu, on je rekao da je kisa znak Allahove Milosti. Pa kad Allahova Milost silazi s kisom, onda treba doviti da bi se dova primila.

Advertisements
Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (4): Djela koja su pokudjena tokom dove

  1. Djela koja su pokudjena tokom dove

 

Ovo znaci, dok cinis dovu – sta ne smijes ciniti, dakle ono sto je makruh (pokudjeno) i haram (zabranjeno) ciniti kad dovis.

Dosad smo govoili o preduslovima dove, o adabima dove (onome sto je pozeljno, sto ukrasava dovu i poboljsava mogucnost da dova bude uslisana), ostaje nam sad da kazemo sta je zabranjeno i pokudjeno ciniti uz dovu.

To je da ne pitamo i ne molimo nikog drugog osim Allaha, zatim da se ne hranimo haramom i slicne ocigledne stvari o kojima smo vec ranije govorili u adabima dove. Moze se ukratko reci, da sve sto je adab i pozeljno kad cinis dovu; da je onda sve sto je suprotno tome – mekruh ili haram i ne smije se ciniti kad se dovi.

Druge stvari koje ne smijemo ciniti kad dovimo jesu:

  1. a) Ne smijemo od dove praviti poeziju i liriku. To ne dolici dovi: zamisli covjeka koji se davi u okeanu – da li on tad misli na to kako ce spjevati stih, ili mu je cijelo bice i svijest uperena samo tome da moli iskreno Jedinog Allaha da ga spasi? Poezija je u suprotnosti sa skrusenoscu koja se zahtijeva u dovi.

Abdullah Ibn Abbas, da je Allah njime zadovoljan, bio je rodjak Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhisselam, koji je odrastao uz njega, dakle Poslanik alejhisselam ga je licno vaspitao,  i za njega je Rasulullah Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, cesto molio Allaha dovom: ’Allahu, poduci ga znanju (Qur’anu, islamu).’ Ibn Abbas je cijeli zivot posvetio skupljanju korisnog znanja, proucavanju vjere i produbljivanju u vjeri.

Abdullah Ibn Abbas, da je Allah njime zadovoljan, rekao je: ’Cuvajte se poezije i toga da rimujete u dovama, jer su Poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem i njegovi ashabi to izbjegavali i cuvali se od toga.

Ponekad se desi da se neke rijeci u dovi rimuju, pa cak i u Qur’anu, i to nije problem. Ono cega se treba cuvati je da covjek namjerno ne nastoji sastaviti dovu koja ce se rimovati. Znaci, zeli vanjstinu – lijepu rimu – a nije skoncentrisan na sadrzaj dove, njenu bit, a to je skrusenost pred Allahom, zelja i potreba za Njegovim oprostom i miloscu. Ako se desi nesvjesno da se ponegdje neka rijec rimuje, u tome nema opasnosti, jer najvaznije je da je srce prisutno i da je namjera moliti Allaha, a ne sastavljati lijepu poeziju. 

  1. b) Sljedece sto je zabranjeno (haram) u dovi, je prekoracivanje granica, odnosno cinjenje prekrsaja u dovi. To se moze desiti na mnoge nacine, od kojih smo neke vec spomenuli: moliti Allaha za nesto sto je haram, ili Ga moliti za nesto sto je halal s namjerom da time cinimo haram.

Od tih stvari je i pokudjeno pretjerivanje u dovi, a to je da se moli za bespotrebne stvari koje nemaju smisla.

Na primjer, Saad ibn Abi Weqqas, da je Allah njime zadovoljan, bio je ashab Allahovog Poslanika alejhisselam i rodjak njegove majke Amine. Rano je prihvatio islam, ucestvovao u bitkama, bio na Oprosnom hadzdzu. U vezi s njim i njegovom majkom koja ga je strajkom gladju zeljela prisiliti da se odrekne islama, objavljeni su sljedeci ajeti:

Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti. (sura 31, ajeti 14-15)

To je bio Saad ibn Abi Weqqas. Jednom je Saad prosao pored svog sina koji je dovio na sljedeci nacin: ’Allahu, daj mi Dzennet i trazim od Tebe bijelu palacu na desnoj strani ulaza u Dzennet.’ Trazio je specificnu stvar koja nema vrijednost, jer je vec trazio bolje od toga: Dzennet. Pa mu je Saad ibn Abi Weqqas rekao: ’Sine moj! Trazi od Allaha Dzennet, pa ces time dobiti i sve sto je u njemu. 

Zatim je Saad dodao: ’Cuo sam Allahovog Poslanika alejhisselam kad je rekao da ce biti jedna grupa u njegovom ummetu koja ce prelaziti granice u dovi, i bojim se da je ovo sto ti cinis, prekoracivanje dozvoljenih granica dove.’

Dakle, nema nikakvog smisla ici u ovakve detalje, nakon sto si vec trazio Dzennet – najvece dobro, nesto sto nijedno oko nije vidjelo, ni masta zamislila, ni uho culo. Ici onda u detalje, besmisleno je i pokudjeno.

Sljedeca vrsta prekoracenja granica dove je da se moli za nesto sto je vec odredjeno qadrom, npr: ’Allahu, daj Dzennet muslimanima!’ Muslimani ce uci u Dzennet, to je vec odredjeno. Ti mozes reci: ’Allahu, oprosti grijehe muslimanima!’ ali ne mozes Ga moliti za nesto sto je On vec odredio i upoznao te sa tim, kao da ce muslimani uci u Dzennet.

Ne treba ni spominjati da je prekoracivanje granica dove i to da se moli za nesto sto je od kufra ili sirka (nevjerovanja). 

Jedno od prekoracenja granica dove je da se moli samo za dunjaluk, samo za dobra ovog svijeta. To je velika greska, nikad ne moliti Allaha za svoj akhiret. To ukazuje jasno na slabost imana, kao i na slabost ljubavi prema Allahu. Ukazuje na slaboumnost, jer trazis dobra ovog prolaznog svijeta, a ne mislis na to kako ces provesti vjecnost.

Takvi sami na sebe izazivaju Allahovu srdzbu, jer Alah Uzviseni kaze u Casnom Qur’anu: Ima ljudi koji govore: ’Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!’ Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: ’Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!’ Njih čeka nagrada koju su zaslužili! A Allah brzo sviđa račune. (sura 2, ajeti 200-202)

To je obiljezje i Iblisa: on je ucinio jednu jedinu dovu Allahu, i ona je bila vezana za dunjaluk – da ga Allah pozivi do Dana prozivljenja:

’Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!’ zamoli on. (sura 7, ajet 14)

Mogao se pokajati za svoj grijeh i zamoliti Allaha da mu oprosti, ali ne – njegova oholost mu to nije dozvolila, i on je samo trazio zivot dok je ovog svijeta, sve do ponovnog prozivljenja (u njegovoj dovi se vidi i njegova lukavost, ali Allah sve zna i vidi, i uslisao mu je dovu, ali ne u potpunosti).

  1. c) Sljedece sto je suprotno manirima dove, je neispravno koristenje Allahovih Lijepih Imena i Osobina u dovi. To znaci, da se ne koriste odgovarajuca Imena i Atributi za ono sto trazis.

Kad trazis oprost, trebas reci ’Jaa Rahmaan, jaa Rahiim, jaa Tewwaab, jaa Gafuur, jaa Gaffaar, Afuwwu’ (Milostivi, Svemilosni, Koji primas pokajanje, Koji stitis Tvoje robove od zlih posljedica njihovih grijeha, Koji prastas i skrivas grijehove pokajnika i pretvaras im ih u dobra djela); a ne smijes reci ’Jaa Sediidul Iqaab, jaa Qawijju jaa Aziiz’ (Ti Koji strasno kaznjavas, Jaki).

Isto tako, ako zelis da tvoj neprijatelj bude kaznjen, molices na primjer: ’Allahu, pokazi Tvoju Snagu i Moc nevjernicima!’ i upotrijebices odgovarajuca Allahova Imena: ’Jaa Qawijju, jaa Aziiz, kazni nevjernike i zastiti muslimane od njih!’ a neces reci: ’Jaa Rahmaan, jaa Rahiim!’.

  1. d) Sljedeca stvar koja je mekruh, dakle nije dozvoljena u dovi, je da molis Allaha protiv sebe samoga ili protiv tvoje porodice.

Na zalost, to je uobicajena vrlo ruzna praksa u mnogih muslimana.

Allah Uzviseni kaze cak i u Casnom Qur’anu da covjek nekad moli protiv sebe, za ono sto je zlo po njega. 

Nekad se roditelj naljuti i ucini dovu protiv svog djeteta, a vidjeli smo iz price o Dzjurejdju da ce Allah uslisati tu ’dovu’ (to je zapravo kletva, a ne dova). Zato morate biti vrlo pazljivi sta izgovarate kad se naljutite na svoje dijete. Cak ako i zasluzuju ljutnju, ne zasluzuju kletvu. Poledaj na pricu o Djurejdju, na primjer, i kako je Allah Milostiv – uslisao je majcinu kletvu, ali je spasio Djurejdja od namjere s kojom je majcina dova protiv njegnog sina (kletva) bila iskazana.

Zato ako se naljutis na svoje dijete, ne kleti ga. Budi ljut i kazni ga, ako treba i istuci ga ako to zasluzuje – ali ga ne kaznjavaj Allahovom Kaznom. Ne moli Allaha da mu se nesto zlo desi, jer se moze desiti da ti Allah uslisa dovu (kletvu) pa ces onda sam to sigurno kasnije zazaliti, vise nego tvoje dijete.

Poslanik Muhammed alejhisselam, je rekao: ’Ne molite Allaha protiv sebe, ne molite Allaha protiv vase djece, ne molite Allaha protiv vasih slugu, ne molite Allaha protiv vaseg dunjaluckog bogatstva, jer moguce je da Allah uslisa takvu dovu, pa cete biti ljuti sami na sebe i osjecati krivicu.’

A sve to je dio Allahovih Blagodati koje ti je dao, a ti ih proklinjes, kako nezahvalno! Cuvaj svoj jezik, narocito od kletve protiv djeteta! Udari ga ako treba, ali ga ne proklinji, jer ce bol i posljedica od udarca proci, a posljedica kletve, ako je Allah primi i uslisa, moze potrajati cijeli zivot. Jer dova roditelja za dijete se uslisava, kako cemo uskoro vidjeti insha’Allah.

  1. e) Sljedece sto je zabranjeno, je proklinjati druge ljude. Ako ti neko nesto skrivi, ne kuni ga Allahovom kletvom. Vidjecemo kasnije, da ga mozes prokleti za zlo koje ti je nanio; ali nemoj reci: ’Allahu, prokleti ga!’ Tako mu’min (vjernik, musliman koji vjeruje) ne postupa.

Neki židovi su dosli do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i poceli ga ismijavati. Aiša, Poslanikova zena, da je Allah njome zadovoljan, pocela im je uzvracati na kletve, a Rasulullah Muhammed, alejhisselam, ju je upitao: ’O Aiša! Zar si ikad mene vidjela da nekoga kunem?’ i zabranio joj je da ih proklinje.

Ne smijes cak ni svom najgorem neprijatelju zeljeti da ga Allah prokune. 

Jednom su neki ljudi koji nisu bili muslimani dosli Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi we selem, i zamolili ga da posalje Allahovu kletvu na nekoga ko im je bio nesto skrivio. A on je odgovorio: ’Allahu, oprosti im, smiluj im Se i uputi ih u islam!’ I ti ljudi su postali muslimani.

Zasto bi zelio kleti svoje neprijatelje…? Moli Allaha da ih uputi, da im oprosti i izvede ih na Svjetlo islama; moli Allaha da ih blagoslovi…! Cak i ako ti cine zlo, moli Allaha da uvide kakvo ti zlo cine, zatim da Mu se pokaju i da ti pocnu raditi dobro. Zasto bi zelio zlo drugima (ako ga oni zele tebi)? Vazno je kakav si pred Allahom, a ne pred ljudima, a Allah ne voli tlacitelje. 

Jednom su ashabi kaznjavali jednog muslimana koji je pio alkohol propisanom kaznom od 40 udaraca bicem (to je bio musliman koji je vec nekoliko puta bio kaznjavan za taj zlocin, pa mu se uvijek vracao, bez obzira na tezinu kazne). Omera, da je Allah njime zadovoljan, to je toliko na kraju ozlojedilo, da je rekao: ’Allah te prokleo!’ A Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we selem – dok su jos uvijek bicevali prijestupnika! – ispravio je Omera rijecima: ’Nemoj tako govoriti. Ne pomazi sejtanu protiv svoga brata.’ Fizicka kazna za zlocin kome se stalno vraca je bolna, i prospisana – ali kletva, na nju nemas pravo cak ni takvom prijestupniku, alkoholicaru.

Jednom su ashabi bili na putu, pa je kamila jednog od njih posrnula, na sto ju je njen vlasnik koji ju je jahao prokleo: ’Allah te prokleo!’ Rasulullah Muhammed, sallallahu alejhi we selem, odmah mu je rekao: ’Sidji sa nje i pusti je da ide, jer u mom karavanu ne moze biti kamila nad kojom je neko dozvao Allahovo prokletstvo’. Nije dozvolio da hajvan, kamila nad kojom je prokletstvo bude medju njima… kamo li insan. Ashab koji je prenio tu scenu, rekao je kako su kasnije vidjeli tu kamilu kako luta ulicama Medine, i niko je nije htio ni dotaci. (U to doba je kamila bila kao danas BMW). Poslanik alejhisselam je ovako postupio da bi nas naucio da ne proklinjemo, cak ni zivotinje.

Jednom je jedna muslimanka imala visoku temperaturu, pa je rekla: ’Allah prokleo ovu vrucicu!’ a Rasulullah Muhammed, alejhisselam, joj je rekao: ’Ne proklinji vrucicu. Zar ne znas da ti zbog te vrucice koju trpis, Allah oprasta grijehe?’.

  1. f) Takodje nije dozvoljeno traziti od Allaha da umres. Jer zivot je za vjernika uvijek dobro, cak i ako je to neka nevolja, vjernik ce se na njoj strpiti i zamoliti Allaha dovom za pomoc i spas iz nje, pa ce mu ta dova i to strpljenje biti upisano kao dobra djela kojima ce se obradovati kad pocne vaganje djela, pa ce mu stepeni u Dzennetu biti podignuti.

 

  1. g) Ako cinis dovu tokom namaza (u polozajima u kojima je dozvoljeno doviti tokom namaza, dakle kad si na sedzdi, kao i prije samog predavanja selama) nije dozvoljeno podici pogled! Kad si u namazu, oci su uprte na mjesto gdje cemo pasti na sedzdu, ili na sjedenju, najdalje u vrh prstiju desne ruke.

Rasulullah Muhammed, alejhisselatu wesselam, je upozorio neke muslimane koji su dizali pogled prema nebu u toku dove koju su cinili dok su bili u namazu: ’Ako ne prestanete to ciniti, Allah ce vam oduzeti vid’.

Dok nisi u namazu, nije grijeh dici pogled prema nebu tokom dove; to je grijeh samo tokom dove u namazu. 

  1. h) Zabranjeno je eksperimentisati, isprobavati dovu. Pa reci, sad cu moliti Allaha da mi da ovo, pa bas da vidim hoce li mi to dati. Zasto je to zabranjeno? Zato sto u toj dovi nema iskrenosti, skrusenosti, a ni stvarne potrebe. Takva je dova poigravanje sa vjerom i zabranjena je. Takvo ponasanje je i u suprotnosti sa odlucnoscu koja se zahtijeva od molitelja kad moli Allaha za nesto, i cvrstog ubjedjenja, uvjerenosti da ce Allah uslisati tu dovu.

 

  1. i) Sljedece sto je zabranjeno tokom dove, je da covjek kaze: ’Allahu daj mi samo ovo, pa necu vise nista traziti!’ Eu’zubillah! Kakva laz! Svaki dah koji udahnes, potreban ti je Allahov Blagoslov za njega! Kako mozes reci da neces vise traziti nista od Allaha? Mislis li ti to da je Allah Skrt…?! E’uzubillah… Da ce ti On davati samo porcije male svakog dana, pa neces da trazis vise nego sto On moze i hoce dati?! Ne! Pravilno je traziti od Najmilostivijeg, iz Njegovih neizmjernih riznica: ‘Daj mi ovo dobro, i daj mi jos vise od tog dobra, i daj mi svako dobro, na ovom i na buducem svijetu!’ Tako se moli Allah, Najmilostiviji, Cije su riznice neizmjerne!

Svojim ogranicavanjem dove Allahu, pokazujes da ne poznajes svog Gospodara, Tvorca i Gospodara nebesa i zemlje i svega sto je na njima, u njima i izmedju njih, da ne poznajes Allahovu Velicinu – pa da Ga zato ni ne obozavas onako kao On to zasluzuje!

  1. j) Jos jedna greska u vezi dove je da se oslanjamo na druge ljude da cine dovu za nas, u tolikoj mjeri da sami ostavimo cinjenje dove. Ima ljudi koji cim vide da neko klanja ili posti, prilazi i moli ga da moli Allaha za njega, opravdavajuci se da je on sam vrlo los musliman, da ne vodi racuna o obavezama prema Allahu (ne klanja, ne posti, ne daje zekjat, ne uci Qur’an…)

Postoje cak i takvi koji ce ti prici i zamoliti te da cinis dovu da oni sami pocnu ciniti dovu… subhanAllah…

To je velika greska. Kakva ironija… On sam ostavlja dovu i oslanja se na ljude, nadajuci se da ce mu njihove dove zamijeniti vlastiti razgovor sa Gospodarom svjetova…

Ovim takva osoba krsi uslov iskrenosti i skrusenosti u dovi. Dovi sam! Pa nakon toga, zamoli i druge ljude koji su zivi a za koje mislis da su pobozni, da dove za tebe. Ali se ne oslanjaj na druge i ne moljakaj njih – sam se obrati molbom Allahu.

Takvi ljudi misle da su oni prljavi zbog svojih grijeha (ili su uz to jos i lijeni, zive u duhovnoj zapustenosti i nemaru) i da im Allah zato nece uslisati dovu, pa dolaze drugima, kao da su drugi ljudi nekakvi sveci, e’uzubillah, a svi smo mi samo Allahovi robovi.

Da takav hoce da zna vrijednost i snagu dove zalutalog insana kad zamoli iskreno, skruseno, cijelim svojim bicem i srcem svog Gospodara: ’O Allahu, oprosti mi, ocisti me, izlijeci me, uputi me, zastiti me i vodi me!’ Takav insan dolazi pred Allaha sa iskrenoscu, a to je jedan od najjacih aduta pri dovi! Pa zasto ga ne upotrijebi, vec ide od covjeka do covjeka…? 

SubhanAllah – zasto ne pomisli da je dova Iblisa prokletog, dova prvog sejtana i nevjernika, bila uslisana, jer je dosao sa njom pred Allaha i iskreno Ga zamolio! Kako onda dova iskrenog insana da ne bude prihvacena?!

Problem je mozda u tome da takav zapravo i nema iskrenosti i ne zeli se ni pokajati za svoje grijehe, ne zeli se oprati i zavrsiti sa ruznim nacinom zivota koji mu je donio sve probleme u zivotu. Mozda on zeli ’prevariti’ Allaha, nastavljajuci zivot u nehaju i nemaru prema Allahu, a moljakajuci oprost od ljudi da mole umjesto njega… kakav nemar, kakav beskarakter, kakva lijenost!

Svakome ko je ziv, bez obzira koliko velike grijehe nosio na plecima, bez obzira koliko dugo da je zivio u grijehu i nepokornosti Allahu, bez obzira kako ogromni grijesi bili koje je sam sebi natovario na vrat, bez obzira na sve to; dok god mu ne dodje melek smrti da mu uzme dusu, svakom covjeku i nevidljivom bicu su vrata pokajanja Allahu sirom otvorena! Uslov je potpuna iskrenost; da uvidis da si grijesio, zalost i kajanje u srcu zbog grijesenja Allahu i zlih posljedica tog grijesenja, odlucnost umom i srcem da se ne vraca u grijehe vec da se pocne sa novom stranicom jednog cistog zivota. A kada bi znao koliko Allah voli pokajnike koji Mu se vracaju u zelji da u buducnosti budu Njegovi poslusni robovi…! Pa zasto Ga sami ne zamole da ih uputi, da ih izvede iz svih tmina na Svjetlo islama i prave upute…? Nasli bi mir koji se nalazi samo kad se svojevoljno pokoris Onome Koji je Vlasnik mira. Kad bi takvi samo znali Allahovu Milost, i da se pokajnicima sa njihovim islamom brisu svi prosli grijesi, pa cak se pretvaraju u dobra djela Allahovom Miloscu…!

Jos jednom: zar mislis da si ti veci grijesnik i veci nevjernik od samog sejtana, eu’zubillah…? Allah je uslisao sejtanovu dovu kad je zamolio sa ikhlasom, pa zasto ne bi tvoju – a tebe Allah voli i zeli ti dobro i raduje se da uradis nesto sto ce ti donijeti dobro na oba svijeta, a sejtana je Allah prokleo! Dovi sam za sebe, obracaj se Allahu iskreno i ponizno, On je Najmilostiviji, Blagi, pun ljubavi i samilosti, On sve odredjuje i svime upravlja – pa moli Ga! 

  1. k) Pokudjeno je javno plakati tokom dove. Plakati je dobro i pohvalno, ali samo ako dovis u samoci gdje te niko od ljudi ne vidi. Ako places pred ljudima, time ugrozavas svoj ikhlas jer postoji opasnost da ti to probudi rijju/rijjet (hvalisavost, samozadovoljnost i uznositost svojim imanom).

Ako ti se to desi jednom u zivotu, kad te nevolja savlada sa svih strana, pa se ne mognes nikako obuzdati, u redu – ali ne cini od toga naviku, da places dok dovis pred ljudima, na primjer u dzamiji. Time unistavas svoju iskrenost prema Allahu, i prljas skrusenost u tvom odnosu sa Allahom.

Dova je tihi razgovor sa tvojim Gospodarom, nije to nesto sa cime se treba mahati ispred nosa ljudima… Sahabi Allahovog Poslanika, alejhisselam, nisu otvoreno i stalno plakali pred ljudima dok su molili Allaha. Pokusavali su skriti svoje suze ako bi im se pojavile dok dove ili su u namazu.

Ebu Bekr Es-Siddiiq, da je Allah njime zadovoljan, je znao plakati u namazu, ali je to pokusavao kontrolisati kad je klanjao farz u dzamiji. Place se pred Allahom, a ne pred drugim ljudima.

  1. l) Imami cine gresku, kad cine duuuuge dove na javnim Kad si sam, moli koliko hoces dugim dovama; ali ne cini to javno kad si imam, jer iza tebe stoje ljudi medju kojima ima i nemocnih i ostarjelih i fizicki slabih zena ili djece koji ne mogu stajati tako dugo. Nekad imami cine dovu nakon teravije, koja traje i po 40 ili 50 minuta, sto je u potpunoj suprotnosti sa smislom dove, koja treba biti sazeta, sa skrusenoscu… zar 1000 ljudi u dzematu mogu zadrzati skrusenost tokom 40 minuta dove…? Ne. Cinite dove koje su jasne i kratke, koje izazivaju skrusenost u dzematlijama.

Vecina ashaba je, u stvari, molilo teraviju kod kuce… neki su molili teraviju u dzamiji, ali vecina ih je molilo teraviju u privatnosti svog doma.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (3): Adabi dove

  1. Adabi dove

 

Adab dove znaci, dok cinis dovu – sta trebas uraditi i kako. To su dakle maniri, ponasanje tokom dove.

 

  1. a) Prvo sto treba uciniti je velicati, slaviti i hvaliti Uzvisenog Allaha prije nego i za sto zamolimo.

Jednom je jedan covjek molio pa je rekao: ’Allahumme magfirlii werhamnii’ t.j. ’Allahu moj, oprosti mi i smiluj mi se!’ pa mu je Poslanik Muhammed, alejhisselam, objasnio: ’Pozurio si (bio si nestrpljiv).’ Covjek je upitao: ’O Allahov Poslanice! Sta i kako trebam uciniti?’ pa je on odgovorio: ’Kad cinis dovu, velicaj, hvali i slavi Allaha; zatim posalji salawat na mene – pa onda cini dovu’.

Dova dakle ima uvod: el-hamdulillah, ili subhanAllah… neka pohvala i velicanje Allaha koji su dostojni Allaha. Tek onda trazi od Njega sto ti treba.

Kad je drugi covjek cuo sta je Poslanik, alejhisselatu wesselam, rekao, poceo je hvaliti i slaviti Allaha, te je ucinio dovu. Poslanik alejhisselam je na to rekao: ’O Allahov robe, ucini dovu – bice ti uslisana’. Dakle, zbog njegove lijepe zahvale Allahu i velicanja Allaha prije upucivanja molbe (dove) Uzvisenom Allahu.

 

Drugom prilikom, Allahov Poslanik Muhammed, alejhisselam, nas je poucio: ’Kad zavrsite namaz, neka pocne hvaliti i slaviti Allaha; zatim neka salje salawate na Njegovog Poslanika Muhammeda; i nakon toga neka moli sta god zeli’.

Hvala, zahvala i slavljenje Allaha mogu biti i prvi ajeti El-Fatihe, salawat na Poslanika Muhammeda alejhisselam, moze biti kratko ’Allahumme salli alaa Muhammed’.  Ali pocni tim pohvalama i salawatima, nemoj samo traziti i traziti, a da ne iskazujes zahvalnost i uljudnost.

 

Zelim napomenuti da je jedan od najboljih nacina cinjenja dove, korisiti Allahova Lijepa Imena i Osobine (Atribute) da Ga dozivas i molis njima na pocetku dove. Allah Uzviseni kaze u Casnom Qur’anu:

Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima (sura 7, ajet 180)

Pravi prijevod je: cinite Mu dovu tim Imenima.

We lillaahil esmaa’ul husnaa fe du’uhu bihaa.

وَلِلَّهِ ٱلۡأَسۡمَآءُ ٱلۡحُسۡنَىٰ فَٱدۡعُوهُ بِہَا‌ۖ

Ovo je jedan od apsolutno najboljih nacina da pocnes dovu. Ako trazis oprost, digni ruke kao kad molis Allaha dovom, i moli Ga Njegovim Lijepim Imenima koja imaju veze sa Njegovim Osobinama oprosta: Jaa Gafuuru, jaa Gafaar, jaa Weduudu, jaa Rahmaan, jaa Rahiimu, jaa Tewwaab! Zelis li ciniti dovu za opskrbu, za novac, koristi Njegova Lijepa Imena koja imaju veze sa Njegovim bogatstvom, opskrbom svih stvorenja, darezljivoscvu i slicno: Jaa Razzaaqu, jaa Menaan, jaa Ganijju, jaa Keriim! Zelis li ciniti dovu protiv svojih neprijatelja: ’Jaa Šediidul-iqaab, jaa Qawijju, jaa Aziiz!’ i tako dalje. Koristi ona Allahova Imena i Osobine koja odgovaraju potrebi koju molis od Njega. Narocito koristi Allahovo Najvece Ime. Jednom je Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je kako je jednom neki covjek dosao pred njega i rekao dovu: Allahumme inni es-eluke bi enneke entellaahu laa ilaahe illaa ente, el ahadu-ssamed, ellezi lem jelid we lem juled we lem je kullehu kufu wen ehad. To je bio uvod (prijevod ovoga na bosanski je otprilike): Allahu, trazim od Tebe, jer nema boga (vrijednog klanjanja i obozavanja) osim Tebe; Ti Si Jedan Jedini, Jedinstven, Ti Si Utociste svakome , samo Tebi se sve sto postoji obraca za pomoc i svako dobro,Ti niti Si rodio niti Si rodjen i niko Ti nije ravan ni slican.

Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, komentarisao je cuvsi uvod dove tog covjeka: ’On je zamolio Allaha Njegovim Najvecim Imenom, kojim ako Ga se moli, Allah uvijek uslisava molbi.’

Pazi, da Poslanik alejhisselam u svojoj mudrosti nije specificirao koje je to Najvece Allahovo Ime. Postoje vise misljenja o tome, a dva najsnaznija, na osnovu dokaza iz Casnog Qur’ana i autenticnog sunneta su:

  1. Allaah
  2. El-Hajj El-Qajjuum

Ovaj koncept opisan ovdje zove se tewessul. To znaci, priblizavanje Allahu koristeci Njegova Lijepa Imena i Atribute.

 

  1. b) Drugo sto treba ciniti, nakon sto uputis hvalu, velicanje Allahu i salawat na Njegovog Poslanika, alejhisselam; je da dignes ruke prema Allahu – jer ti nesto trazis i trebas od Njega. To je sunnet (tradicija, obicaj, nacin, praksa) Allahovog Poslanika, alejhisselatu wesselam.

 

U jednom hadisu, Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao: ’Allah je Stidljiv, kad Mu neko digne ruke moleci Ga, stidi se da ih vrati molitelju prazne’. Dakle, dace nesto u te ruke Njemu ispruzene pune nade. SubhanAllah! On je suvise stidan, da ih vrati prazne… kako mi osjecamo kad nam neko dodje placuci i moleci nas, pa pruzi ruke u ocaju prema nama… da li mi tad nesto osjetimo? A kako li je tek savrsen osjecaj stida i samilosti u Allaha Uzvisenog prema Njegovim nemocnim stvorenjima koja su potpuno ovisna o Njegovoj Milosti i Davanju…!

 

Kad Mu dodje Njegov rob koji Ga stalno velica, hvali i zahvaljuje Mu – kako onda Allah, El-Keriim, El-Menaan, El-Hajii… (Samilosni, Darezljivi, Opskrbljivac, Stidljivi) moze da mu vrati te ruke prazne, bez icega?

 

Ovo je zato jedan od najvaznijih adaba (manira) dove.

 

Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao: ’Ako molite od Allaha, molite svojim dlanovima, i ne molite Ga sakama.’ Dakle, sunnet je da dlanovi budu gore okrenuti, ka nebu, potpuno otvorene ruke i cijeli dlan da je okrenut gore, vidljiv. Ne treba skupljati ruke tako da se vecina dlana ne vidi, to je greska koju krscani cine kad mole. Dlanovi moraju biti okrenuti gore, jer covjek koji cini dovu moli, preklinje Allaha da mu to da.

 

Ruke se ispruze i dlanovi se okrenu gore.

 

U obicnoj dovi dlanovi osim toga trebaju biti sastavljeni jedan uz drugi, i u visini srca/grudi.

 

Ali u vremenu ekstremnih tegoba, dakle nepodnosljivih iskusenja (na primjer kad je Poslanika alejhisselam bio na Arefatu, ili noc uoci bitke na Bedru; u nase vrijeme to moze biti na primjer rat, mucenje u zatvoru i slicno) tada bi Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, podigao cijele ruke, tako da bi mu dlanovi bili cak iznad glave.

 

Na primjer, Dan Arefata je apsolutno najvazniji dan u cijeloj godini. Tog dana ce dova biti sigurno uslisana (hadzijama koji su na Arefatu). To je ekstremna situacija, najvazniji dan u zivotu covjeka, kad se dova za ovaj i buduci zivot cini, jer Allah tad sigurno oprasta onima koji su na Arefatu i koji Ga mole.

 

Ista je situacija ako je covjek nezasticen, a vojska ga napada; ili ma koja druga ekstremna situacija kad nastane. U takvim situacijama bi Allahov Poslanik alejhisselam podigao cijele ruke ka Allahu, i pri tome ne bi vise mogao drzati dlanove sastavljene jedan uz drugi, vec bi ih rastavio tako da moze dici cijele ruke iznad glave, toliko da bi mu se vidio pazuh, a prsti su takodje bili ispruzeni.

 

Ovaj polozaj ukazuje kako je covjek u ocajnickom polozaju, kako ocajnicki treba Allaha bas tad; i time se ponovo stavlja u polozaj koji mu odgovara spram Allaha – polozaj moljenja, preklinjanja. Jer niko drugi mu ne moze pomoci, osim Allaha. U ovoj situaciji se dakle manifestuje ikhlas, da je dova prociscena od svih primjesa i da se covjek nikome drugome ne obraca osim Jedinom Allahu. To je ikhlas, a njegov dio je iskrenost.

 

Tokom obicnog zikra, moze se dici samo kaziprst, kao sto se cini na sjedenju na namazu. To je ’najmanji’ nivo koji se praktikuje pri svakodnevnim zikrovima i kracim svakodnevnim dovama.

 

Medjutim ovdje postoje izuzeci kad se ruke pri dovi ne dizu. Ti izuzeci su sljedeci:

– pri khutbi na dzumi. Poslanik alejhisselam ne bi, dok bi cinio dovu u toku dzumanske khutbe, dizao uopste ruke.

– opste dove za dan i noc, pri odlasku na spavanje, pri ulasku i izlasku iz kuce, dzamije ili cenife, pri oblacenju i skidanju odjece itd… dakle te opste, svakodnevne dove se ne mole dignutih ruku jer su to dove za odredjene prilike.

 

  1. c) Treci adab dove, sta treba ciniti kad se moli nesto od Allaha, je da se okrene prema Qibli (pravac u kome se svi klanjaci svijeta okrecu kad se mole Allahu, prema Mekki).

 

Iz autenticnog hadisa saznajemo da, kad su mnogobosci iz plemena Qurejš proganjale, torturisale i ismijavale muslimane, da se Poslanik nakon jednog takvog napada, ocistivsi lice, okrenuo prema Kabi, digao ruke i rekao: ’Allahu, Tebi prepustam Qurejšije!’i rekao je to tri puta. Kad su to culi, cak su se i mnogobosci Qurejšija poceli tresti od straha.

 

  1. d) Cetvrti adab dove je uzeti abdest.

Jednom je neko dosao Poslaniku Muhammedu alejhisselam i zamolio ga da cini dovu za neku osobu, pa je Rasulullah, alejhisselam, zamolio da mu donesu vode, te se abdestio i tek onda digao svoje ruke i ucinio dovu.

 

Dakle, uzeo je abdest samo da bi ucinio dovu. To je dakle jedan od adaba dove.

 

Medjutim, ovi uslovi nisu neophodni uslovi. Allah moze uslisati dovu a da nijedan od ovih uslova nije ispunjen. Ali bolje je, i preporuceno je da ispunis te uslove, ako mozes. Time povecavas sansu da ti Allah uslisa dovu.

  1. e) Peti adab dove je plakati. Zasto? Zato sto je to manifestacija tvoje potrebe za Allahom, tvoje iskrenosti u obracanju samo Allahu (ikhlas), tvoje skrusenosti spram Allaha (khušuu), tvoje spoznaje da nemas nikog drugog kome se mozes obratiti. To je stanje osobe koja trazi nesto, i u potrebi je za necim sto joj niko ne moze dati osim onoga koga moli. A ti dovom molis Allaha, pa kad zaplaces, znak je to da samo Njega molis i da si svjestan Njegove Velicine i sopstvene ovisnosti o Njegovoj Milosti, kao i Njegove neizmjerne Blagosti, Milosti i Moci. Pa kad Ga molimo i dovimo Mu, trebamo Ga moliti skrusenog srca, a takvo srce je blizu stanja u kome suza stize iz njega do ociju.

 

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we selem, plakao je cesto pri dovi. Jedna od prilika kad je plakao dok je molio Allaha, je pred njegovu smrt, kad je molio Allaha za nas, za svoj ummet, za sve muslimane do Sudnjeg Dana. Allah je poslao arhandjela Džibrila (Gabriela) da pita Muhammeda, alejhisselam, zasto place. Allah je znao zasto on place, ali je poslao arhandjela Džibrila da ga to upita, da bi taj hadis ostao zabiljezen i da bismo mi, sljedece generacije muslimana, to naucile. Pa je Džibril upitao: ’Allahov Poslanice, Gospodar svjetova te pita, zasto places?’ a on odgovori: ’Mislio sam o svom ummetu (muslimanima) pa sam se rasplakao, jer sam se bojao da bi mogli biti kaznjeni, zelio sam da budu spaseni od kazne dzehennemske vatre.’ Plakao je zbog nas! Zbog tebe, zbog mene, srce mu se smeksalo i plakao je svome Gospodaru.  Džibril se vratio Allahu i rekao mu zasto Njegov Poslanik tako place – a Allah je to vec znao – pa mu je Allah naredio da se vrati nazad, i da poruci Muhammedu alejhisselm da ce ga Allah uciniti zadovoljnim sto se tice njegovog ummeta i kako je On postupio s nama.

 

  1. f) Sesti adab dove je ocekivati najbolje od Allaha kad Ga zamolis. To je dakle nada, uvjerenje da ce Allah udovoljiti tvojoj dovi. To je znak imana (vjere), da u svom srcu budes siguran da ce ti Se Allah odazvati, Najmilostiviji Opskrbljivac. To je znak zdrave vjere, ljubavi, oslanjanja na Allaha, znak bogobojaznosti i skrusenosti spram Allaha.

Vec smo citirali hadis, da je Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ’Cinite dovu dok ste u stanju jaqiina!’

 

Jaqiin je potpuno ubjedjenje, to je stanje svijesti – trebas biti potpuno siguran da ce ti Allah odgovoriti na tvoje molitve. Ako ovog sigurnog ubjedjenja (jaqiina) nema, to je znak da nemas tu ljubav, taj iman, tu bogobojaznost koja je potrebna. Allah je i u Qur’anu Casnom mnogo puta rekao da Mu cinimo dovu i molimo Ga, a On da ce uslisati.

 

Poslanik Muhammed alejhisselam je rekao u qudsi hadisu da je Allah Uzviseni rekao: ’Ja Sam Onakav kakvog Me Moj rob zamislja.’ Znacenje ovoga je, da ce Allah uslisati prema tome kako svako od nas ocekuje od Njega, kako je uvjeren i kako misli o Njemu. Kad rob misli dobro o Meni, dacu mu dobro od Sebe; a kad misli zlo o Meni, dacu mu ono sto ocekuje od Mene (dakle, zlo).

 

  1. g) Sedmi adab dove je da smo skruseni u dovi. Da imamo skrusenost spram Allaha, khušuu, poniznost… drugim rijecima, da nam dusa bude ponizna pred Allahom, da ne bude arogantna i puna sebe.

 

Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu:

Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole (sura 7, ajet 55)

 

  1. h) Sedmi adab dove je da se samo Allahu zalimo. Vecina muslimana ne praktikuje ovaj adab danas. To je vrsta zalbe kojom zelimo postici samilost od nekoga. Ako imas problema, od koga zelis, od koga ti je potrebna samilost – od ljudi koji milosti nemaju, ili od Najmilostivijeg, Samilosnog Allaha…? Nema nesto lose u tome da nekome i ispricas ako te upita o tvojoj nevolji, to nije kufr, ali perfekcija imana se postize kad covjek trazi samilost i zali se jedino Allahu i nikome drugome osim Allahu, kad predaje sve svoje brige, boli i tegobe samo Allahu Jedinome. Neki rani islamski ucenjaci nisu cak zeljeli reci ljudima kad bi se razboljeli da ih nesto boli, iz ovog razloga: nisu zeljeli samilost drugih ljudi koji bi im mozda ponudili da ih saslusaju, utjesili ih i ponudili svoju pomoc. To je bio jedan od nacina da sacuvaju svoj iman. Pazi: ako se oslonis samo na Allaha – On ce ti pomoci najboljom pomoci, i poslace ti ljude koji ce ti olaksati, a da i ne znaju da su ti pomogli. Allah je utociste svakome.

 

Jaqub alejhisselam, kad mu je najmladji i najdrazi sin Jusuf alejhisselam bio odveden, a godinama kasnije drugi sin Benjamin, ljubav prema kome mu je bila odmah iza ljubavi prema Jusufu; i na kraju mu je i najstariji sin sam sebe prognao u izbjeglistvo u Egipat – on je tad zavapio Allahu i rekao: Ja tugu svoju i jad svoj samo pred Allaha iznosim (sura 12, ajet 86)

Vazno je napomenuti da je u pitanju zalba kojom se zeli samilost onoga kome se zali, a nikako zalba kojom se optuzuje onaj kome se zali za nepravedan postupak prema sebi. Ne, time bi se postalo nevjernikom. Covjek prihvata ma sta da ga pogodi, a zeleci samilost i pomoc zali se jedino Allahu.

 

Ejub alekhisselam je bio Allahov vjerovjesnik, On ga je testirao kao sto vjerovatno nikog drugog nije iskusavao takvim nedacama – sve sto je on rekao bilo je: Mene je nevolja snašla, a Ti Si od milostivih Najmilostiviji! (sura 21, ajet 83)

 

SubhanAllah… nije cak nista ni rekao da zamoli, ocekivao je od Allaha sve najbolje, i ostavio je sve u Allahovim Rukama. I Allah mu je odgovorio i spasio ga svih muka. Strpljenost ima svoje plodove koji su bolji od svih drugih, kad procitas pricu o Ejubu, alejhisselam, kao i svakom drugom od Allahovih Vjerovjesnika i Poslanika, znaces to. Ejub je trazio samilost od Allaha, ne od ljudi, bez obzira kakva velika zla su se nad njim redala.

Vazno je reci da traziti samilost od ljudi nije haram ni grijeh, ali se kosi sa savrsenstvom imana, koje imaju samo rijetki.

 

  1. i) Osmi adab dove je da se moli tiho.

 

Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole (sura 7, ajet 55)

Uzviseni Allah kaze u Casnom Qur’anu kako je Zekerijjah ucinio tihu, privatnu, tajnu, skrivenu dovu.

 

I Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, jednom kad je bio sa svojim ashabima, da je Allah zadovoljan sa svima njima, koji su glasno izgovarali tekbire i dozivali Allaha: ’Allahu Ekber!’ upozorio ih je, pa im je on rekao:

’Budite pazljivi sa svojim glasovima. Ne dozivate nekog Ko je gluh, ili ko vas ne moze cuti.’

 

Zabranio im je dakle da povisavaju glas dok se mole.

 

 

Ibn Tejmijje je pokazao koje su koristi cinjenja dove u sebi:

    • To je znak imana: molis se u sebi i uvjeren si da te Allah cuje.
    • To je znak postovanja Allah i lijepog ponasanja pred Njim.
  • To je nacin da se postigne khušuu, skrusenost.

 

  • To je nacin da se postigne iskrenost (ikhlas), tad ti nista drugo ne dopire u misli, postojis samo ti i Allah Kome dovis.
  • To ti omoguvcava da se koncentrises na dovu i njen sadrzaj.
  • Pokazuje bliskost koju osjecas prema Allahu.
  • To ti omogucava da duze cinis dovu, ne umaras se govorom.
  • Ne smetas ljude oko tebe koji takodje mole.
  • To sprecava da drugi osjete ljubomoru spram tebe. Ako oni ne znaju za tvoje dove i da ti ih je Allah uslisao, ne mogu biti ljubomorni na status koji imas kod Allaha. I inace sva dobra djela trebamo sto vise kriti, a dova je jedno od njih.

 

  1. j) Deveti adab dove je da priznamo svoje grijehe pred Allahom, a cilj toga je da pokazemo da smo uvidjeli da mi nismo ispunili pravo koje Allah ima kod nas – da Mu ne grijesimo, a da ipak nesto molimo od Njega, Jedinoga. Trebamo uvidjeti da nismo obozavali Allaha onako kako On to zasluzuje, a ipak Ga molimo da nam se smiluje i da nam jos vise iz svog izobilja.

 

Zato to trebamo izraziti i rijecima u svojoj dovi, da pokazemo da tako osjecamo, da nas to boli. Poslanik alejhisselam je rekao da je najbolji nacin trazenja oprosta dova sejjidul istigfar:

Allahu Ti Si moj Gospodar, drugog boga osim Tebe nema. Ti Si mene stvorio i ja sam Tvoj rob. Ustrajem koliko mogu na rijeci datoj Tebi i na obecanju. Uticem se pod Tvoju zastitu od zla mojih djela. Priznajem Tvoju blagodat prema meni i priznajem grijeh svoj. Oprosti mi, jer grijehe ne oprasta niko osim Tebe.

 

Kad pokazes ovaj iman i iskrenost, to je nacin da ti se dova uslisa.

 

  1. k) Deseti adab dove je biti odlucan. Uistinu moliti to sto molis, odlucno, sa zeljom da to i dobijes. Reci: ‘Allahu, oprosti mi!’ ‘Allahu, daj mi to!’ i ‘Allahu, spasi me od tog!’ a nemoj reci ‘Allahu, oprosti mi, ako hoces!’ To je kao da ti je svejedno hoce li ti oprostiti ili ne: a ti zapravo trebas Njegov oprost i niko ti ne moze dati nista, osim Allaha, niti te i od cega zastititi.

 

Zato se mora biti odlucan u dovi. Allah ce ti svakako udovoljiti molbi samo ako On to zeli, ne treba Njemu tvoja dozvola. Ali ti moras pokazati i izraziti da je On tebi potreban, a to ces uciniti ako Ga molis sasvim iskreno i odlucno.

 

Poslanik Muhammed, alejhisselam je rekao: ’Kad neko od vas moli nesto od Allaha (dovom), neka to cini odlucno i neka ne kaze: Allahu, oprosti mi ako zelis.’ Niko i ne moze prisliti Allaha da ucini ono sto On ne zeli, pa cemu uvjetovanje?

 

Covjek koji se utapa nece zavapiti: ’Spasi me ako mozes, ili ako zelis!’ vec ce samo zavapiti svoju potrebu Onome Ko ga moze spasiti: ’Spasi me!’

Ako zeli, Allah ce ga spasiti, niko Ga ne moze na to natjerati.

 

Isto tako je sa svim stvorenjima: svi mi tonemo i utapamo se bez Allahove Milosti. Mi trebamo Allahovu Milost, stalno.

 

Treba reci da je dozvoljeno staviti uslov u svoju dovu, ako ne znamo kako ce zavrsiti ta dova, koji joj je rezultat, i to vrijedi samo za dove koje se ticu odredjenih stvari na dunjaluku, na primjer: ’Allahu, daj mi taj-i-taj posao, ako ce mi donijeti dobro na ovom i dobro na buducem svijetu!’.

 

Covjek ne zna da li mu je taj posao hairli, pa ga trazi, ali uslovljava dovu Allahovim neogranicenim Znanjem, pa ako je u tome hair, trazi to, a ako nije, ne trazi.

 

Medjutim, ne mozemo reci: ’Allahu, oprosti mi ako je to dobro za mene’? Ne, jer to je nesto sto uvijek trebamo i bez cega se utapamo. Razlika je dovoljno time pojasnjena. Ko ima pitanja, neka ih postavi na kraju predavanja.

 

Salaat ul istikhara primjenjuje upravo ovaj princip. Ukratko, moli se za stvari na dunjaluku: brak, djecu, posao, selidbu, kupovinu i sve mmnogo manje poslove u ovom zivotu: Daj mi ono sto mi je dobro, a ako Ti znas da to nije dobro za mene, otkloni to od mene i zamijeni mi to necim boljim, i daj da budem time zadovoljan.

 

  1. l) Jedanaesti adab dove je poceti dovu sobom, svojom potrebom, prije nego sto molis za druge.

 

Postoji vise razloga:

  • To nije logicno. Kako mozes reci ‘Allahu, uputi sve ljude, osim mene.’ Ne, kaze se: ‘Allahu, uputi mene i sve ljude!’
  • To je nacin kako se dovi u Qur’anu: Oprosti nama i nasoj braci koja su nas u vjeri pretekla! (mole u Qur’anu sljedbenici Isa a.s.) Oprosti meni i mojim roditeljima i svim vjernicima kad pocne obracunavanje! (moli u Qur’anu Ibrahim a.s.) Oprosti meni i mome bratu! (moli u Qur’anu Musa a.s.)
  • Bices tako iskreniji u dovi.
  • To pokazuje da se brines za bracu i sestre i da ih volis zbog Allaha. ’Allahu, izlijeci mene i sve bolesne muslimane!’Trebas doviti za sve muslimane.
  • Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Ne mozes ograniciti Allahovu Milost’ kao odgovor na dovu jednog razljucenog i uvrijedjenog beduina: ’Allahu, smiluj se meni i Muhammedu, i nemoj se nikom vise smilovati!’ To je beduin molio jer, nakon sto je ucinio vrlo grubu gresku u neznanju, svi su ga poceli ostro kritikovati, samo je Poslanik Muhammed alejhisselam rekao da ga ostave na miru, pa mu je kad se sve smirilo lijepim rijecima i sasvim blago i smireno objasnio zasto to sto je uradio nije bilo dobro i zasto to vise ne treba raditi. Beduin je bio ljut na ashabe koji sug a s pravom ostro kritikovali, pa im se tako htio osvetiti. A . Poslanik Muhammed, alejhisselam, ga je ispravio, rekavsi: ’Ne mozes ograniciti Allahovu Milost’. Dakle trebamo moliti za sve muslimane za ono sto molimo za nas.
  • To pokazuje i tvoj iman, bratstvo koje osjecas prema ummetu.

U jednom sahih hadisu koji je zabiljezio Taberani, rekao je Poslanik Muhammed, alejhisselam: ’Ko god trazi oprost za vjernika ili vjericu, dobro djelo ce mu biti upisano za svakog od vjernika i vjernica za koje je molio oprost.’

Sve sto trebas reci, i zeljeti, jest: ‘Allahu, oprosti meni i svim vjernicima i vjernicama!’ Pa je Poslanik rekao ’Za svakog vjernika i za svaku vjernicu za koga trazis oprosta, bice ti upisano dobro djelo’.

 

  1. m) Dvanaesti adab dove je reci Amin! (Uslisaj, Allahu!) na kraju. I druge vjere imaju ovaj adab, dakle to je bilo objavljivano i ranijim poslanicima: krscani na primjer kazu Amen. Dakle amin samo po sebi je dova, dova kojom molis Allaha da ti uslisa dovu koju si upravo zavrsio, i to je kao da tu dovu ponavljas jos jednom.

 

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao da su zidovi ljubomorni na nase Amin, jer oni nisu dobili nista slicno. I on nas je podstrekivao da govorimo amin.

 

Kako se izgovara amin?

Tacan izgovor je: amin ili amiin.

’A’ ne smije biti (pre)dugo. {Ima 2 harake}

’M’ je obicno, nije aammin.

’I’ moze biti jednako dugo kao i ’A’ ili malo duze od ’A’.

‘N’ je kratko.

 

  1. n) Trinaesti adab dove je stalno i cesto doviti. Ako zelis da ti se dova primi, moli jos vise i cesce. To je suprotno od Ademove djece: kad zelis da ti covjek nesto ucini, ne dosadjujes mu molbama za svasta, vec ga molis samo za ono sot ti je vazno, da bi ti to ispunio.

Ali ako zelis da ti Allah primi dovu – stalno Ga moli, i za sve. U hadisu se kaze da molimo Allaha za sve, i da puno molimo, i neskromno, vec samo najbolje da trazimo. Vec smo spomenuli hadis:

Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Nema osobe koja nesto zatrazi od Allaha, a da mu Allah to ne da, ili zadrzi neko slicno zlo od njega (ili mu to sacuva za sljedeci svijet).’ Kad su to culi, sljedbenici (sahabi) Allahovog Poslanika, alejhisselam, rekli su: ’O Allahov Poslanice! Mi cemo onda povecati nase dove (ako nam je garantovano da ce nam Allah uslisati svim nasim dovama)!’ a on, alejhisselam, im je odgovorio: ‘Allahu Ekber!’ (Allah je Veci [od ma cega sto stvorenja mogu zamisliti]; bez obzira koliko vi molili, Allah vam moze dati i vise od toga!

U drugom hadisu je Poslanik alejhisselam rekao: ’Onaj ko zeli da mu se Allah odazove u teskocama, neka Allaha puno moli u dobrome.’ Razmisli o ovome. Kad ti je sve rahat i dobro, i kad mozda pomislis da ti nista ne treba (sto je pogresno, uvijek smo potpuno ovisni o Allahovoj Milosti i sve sto nam je dao da u tome uzivamo moze nam kad god zazeli oduzeti), eto tad budi uporan u dovi, jer ces tako pokazati da se uvijek sjecas Allaha – pa kad ti uistinu dodje teskoca i kad osjetis da si bez Allahove pomoci izgubljen, tad ce ti se Allah odazvati, jer si vec navikao umiljavati Mu se i moliti Ga, vec si izgradio prisnu vezu sa njim.

Dok si zdrav, moli Allaha da ti da (ocuva) dobro zdravlje i snagu. Kad imas dovoljno novca, moli Ga da ti da jos. Kad imas porodicu i djecu, moli Ga da ti da porodicu i djecu (da ih sacuva), pa kad dodje vrijeme da ti je uistinu potrebna Allahova pomoc, imaces kontinuitet u svojim dovama i obracanju i zahvalnosti Allahu, pa ce ti se On odzavati. Jer mislio si na Allaha ne sam okad si ga zatrebao, vec je On uvijek bio dio tvog zivota. Time dokazujes svoj iman (vjeru).

  1. o) Cetrnaesti adab dove je da molis za sve, za najmanje i za najvece stvari. Aisa da je Allah njome zadovoljan, ispricala je da ako ti se i vezica na cipeli razveze, zamoli Allaha da ti da novu! Cak i za takve ’sitnice’, moli Allaha, jer sve je od Njega Jedinoga.

Moleci Ga za sve, ma i najmanje sitnice, osiguravas svoj iman, podsjecas se da je sve od Njega jedinoga i da niko nema nikakve snage ni moci da ista uradi, osim Njegovom pomoci, miloscu i dozvolom.

  1. p) Petnaesti adab dove je da se cini dova u vrijeme kad se dova prima i pod odredjenim uslovima u kojim se dova prima.

Postoje odredjena vremena i uslovi koji cine da je vjerovatnije da ce dova biti uslisana . O tim vremenima, mjestima i situacijama se govori u posebnom kapitelu, a to je dakle od adaba dove.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (2): Preduslovi za dovu

  1. Preduslovi za dovu

 

Ovo znaci, sta sve moras imati prije nego ucinis dovu? Koji duhovni elementi su potrebni prije nego sto ucinis dovu? 

Ibn Qayyim je napisao predivan tekst o dovi, procitacu vam ga: ’Dova je kao oruzje koje je Allah dao vjernicima. Ali ubojitost oruzja samog po sebi nije dovoljna da bi se postigao cilj (ranio neprijatelj, sprijecio da povrijedi ili ubije vjernika), zato sto i osoba koja drzi to oruzje takodje ima ulogu u odbrani. Pa kad god je ostro, savrseno, neiskrzano oruzje u cvrstoj, zdravoj, snaznoj ruci; i kad nema prepreke (stita) izmedju cilja i te ruke s oruzjem – onda ce oruzje sigurno povrijediti i onemoguciti neprijatelja. Ali, ako bilo koji od ova tri elementa nedostaje, to ce umanjiti efikasnost oruzja. Zato, ako dova sama po sebi nije ispravna, ili ako osoba koja cini dovu nije spojila ono sto je u srcu sa onim sto je na jeziku, ili ako postoji neki faktor koji sprecava dovu – onda se zeljeni efekat nece postici.’

Predivne li parabole! Allah moze uslisati ma svaku dovu – ali ako zelis uciniti pravu dovu, ako zelis povecati i maksimizirati sanse da ti molba bude uslisana, moras ispuniti ove preduslove, ispuniti adabe dove, a izbjeci ono sto je zabranjeno ili pokudjeno u vezi sa dovom.

  1. a) Prvi preduslov dove je tewhid, aqida, cvrsta vjera da samo Allah uslisava dovu. To savrseno ubjedjenje (jekin) da niko osim Allaha Uzvisenog nema moc da uslisi tvoju dovu. Allah Uzviseni kaze:

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja (sura 27, ajet 62)Niko drugi ne postoji, nikog drugog nema ko ce ti se odazvati – nema drugog boga osim Allaha.

Dok ne budes imao ovaj tewhid (islamski monoteizam), aqidu (vjerovanje) i iman (vjeru), dova ce ti imati vrlo slabe sanse da bude uslisna. (Medjutim, Allah je uslisao cak i dovu ateista, u momentu kad su povjerovali u Njega i da im samo On pomoci moze)

  1. b) Drugi preduslov za dovu je, nakon spoznaje i ubjedjenja da samo Allah moze uslisati dovu, da budes iskren. Imaj ikhlas (iskrenost) u svojoj dovi. Cini dovu samo Njemu, eto – to je ikhlas. Allah Uzviseni kaze:

Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome! (sura 72, ajet 18)

وَأَنَّ ٱلۡمَسَـٰجِدَ لِلَّهِ فَلَا تَدۡعُواْ مَعَ ٱللَّهِ أَحَدً۬ا Arapska rijec upotrijebljena u Casnom Quranu je du’aa (dova, t.j. ne dovite nikome osim Allahu), a Korkut ju je preveo kao ’ne molite se nikome osim Allahu’. Znaci, ne cinite dovu nikome osim Allahu (misli se na obr vrste dove, dovu ibadeta/obozavanja i dovu molbe/moljenja).

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao Ibn Abbasu, Allah neka je zadovoljan njime: ’Djecace, ako trazis – trazi samo od Allaha. Ako trazis pomoc – trazi je jedino od Allaha.’ Kad osoba ima ikhlas (ikhlas je iskrenost djela samo Allahu; u ovom slucaju to je da je djelo – dakle dova, molba – upucena jedino Allahu), onda – cak i ako je kafir – dova mu moze biti uslisana. Razmisli o tome! Kad kafir moli jedino Allahu, on ima ikhlas (iskrenost) u tom momentu. (Sjeti se da je Allah uslisao cak i dovu ateista, u momentu kad su se molili za pomoc samo Njemu, jer su bili sve nade izgubili.) Musliman ima ikhlas (iskrenost) u svakom svom djelu, a kafir iz ovog primjera je imao ikhlas u tom jednom djelu, u svojoj molbi Allahu da ga spasi – i to je bio povod da mu Allah uslisa molbu.

Ili pogledaj primjer Iblisa, prvog kafira (nevjernika), koji je postao nevjernikom jer je odbio obozavati Allaha (pokoriti se Njegovoj naredbi da ucini sedzdu Ademu alejhisselam). Ali ipak, cak i kad je on iskreno zamolio Allaha (da mu da zivot so Sudnjeg dana), Allah se i njemu odazvao i ispunio mu molbu – zato sto je bio iskren u svojoj dovi, a iskren u dovi biti, znaci moliti jedino Allaha i nikog drugog osim Njega. Iblis je rekao:

“Gospodaru moj,” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!” (sura 15, ajet 36)

Iblis je kafir zato sto je odbio pokoriti se Allahovoj naredbi, ali on vjeruje da mu je Allah Gospodar! Vazno je da shvatis da postoje vise vrsta kufra (nevjerovanja); jedan je kufr da covjek zanijece da Allah uopste postoji, to je kufr komunista. Drugi tip kufra (nevjerovanja) je da se zanijece pokornost Allahu, Njegovim naredbama i Granicama koje je postavio, mada se priznaje da Allah postoji – i to je kufr Iblisa, najgoreg i prvog nevjernika.

Ali pazi – cak i takvom, najgorem stvorenju, Allah je odgovorio na njegovu dovu, jer je Iblis u dovi bio iskren (iskren, znaci da je dovu uputio jedino Allahu, svome Gospodaru).

Allah, zbog ikhlasa, odgovara i na dove nevjernika. Sjeti se koliko puta u Casnom Quranu to spominje, opisujuci upravo nevjernike: kako se voze ladjama po morima, a kad naidje bura, oni se iskreno Allahu mole da ih spasi – pa kad im On dovu uslisa i na sigurnost kopna ih izvede, oni opet glave okrecu. Eto kako Allah opisuje nevjernike! Dakle, bio ti musliman ili ne – ikhlas (iskrenost, a to je da molis samo Allaha, i nikog drugog osim Njega, da ti ispuni potrebu) ce biti povodom da ti se dova uslisa.

  1. c) Treci preduslov dove je spoznaja da moramo biti uporni u dovi i ne pozurivati ostvarenje dove. Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Dova svakog onoga ko obozava Allaha ce biti uslisana, sve dok je ne pozuruje i sve dok nije nestrpljiv (u dovi).’ Pa su ga ashabi upitali: ’O Allahov Poslanice! Kako ce neko biti nestrpljiv u dovi? Sta to znaci?’ Pa im je odgovorio: ’To znaci, da covjek kaze: Dovio sam i molio, dovio sam i molio – i vidm da mi Allah nije uslisao…’ dakle to je osoba koja napusti dovu, misleci da mu je Allah nije uslisao samo zato sto ne vidi efekt te dove. To je nestrpljenje. Neko moli 1000 puta za jednu potrebu, pa vidi da mu to nije uslisano, i onda kaze – dobro, prestacu moliti od Allaha, jer vidim da mi ne uslisava. To je nestrpljenje. A kad postoji nestrpljenje, Allah nece udovoljiti dovi.

Allah Uzviseni kaze, opisujuci meleke (andjele):

Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju. (sura 21, ajeti 19-20)

Dakle Allah nam ovim ajetom kaze da Ga meleci neprestano velicaju i slave, pa da Ga i mi neprestano i uporno i neumorno velicamo, zahvaljujemo Mu i molimo Ga. Kako je to Poslanik Muhammed, alejhisselam, divno rekao: ’Dova svakog onoga ko obozava Allaha ce biti uslisana – sve dok je ne pozuruje i sve dok nije nestrpljiv (u dovi).’

Imaj na umu i to da uslisana dova ne mora biti uslisana na nacin koji si ti zamislio (o tome ce inša’Allah biti rijeci kasnije). Dakle, mozda i ne shvatas da ti je dova uslisana ako si tako skvrcen u svojim pogledima. A ako ostavis dovu, sigurno je da ti nece biti uslisana.

Ovdje je vazno napomenuti da ovo ne znaci da ne smijemo moliti Allaha da nam ubrzo, sto prije uslisa molbi. To je dozvoljeno, moliti Ga da nam odgovori sto prije: ’O Allahu, izlijeci me odmah, sto prije!’ Ali zabranjeno je biti nestrpljiv nakon sto ucinis dovu. Jer Poslanik Muhammed, alejhisselam, je molio Allaha Uzvisenog u doba suse: ‘Allahu, posalji nam kisu odmah, a ne nakon nekog vremena!’

Dakle mozemo dovom traziti da nam Allah udovolji dovi odmah – ali ne smijemo biti nestrpljivi ako nam On ne odgovori odmah, i ne uslisa nam dovu odmah. To je razlika. I imaj na umu, da ti je Allah mozda vec uslisao dovu, spasivsi te od zla u njoj o kome nisi ni svjestan, ili ti je dao nesto bolje, a ti to i ne vidis jer si sav skoncentrisan na bas to jedno sto si trazio (npr. ako trazis neki posao, Allah zna da ce ti bas taj posao donijetu nesrecu i probleme u buducnosti mada tebi to izgleda kao nesto savrseno, pa ti da umjesto toga posao koji ce ti donijeti spokoj i lijepu opskrbu, a ti to shvatas kao da ti nije udovoljeno dovi. U stvari je suprotno, samo ti to ne uvidjas jer si uskogrud u svom shvatanju.)

Zato budi strpljen i uporan u dovi i nikad se nemoj umoriti da je cinis. Ako ti i ne uvidjas da ti Allah odgovara na tvoje dove, On ti odgovara sve dok Ga molis i dok ne prestanes doviti.

Zato Allah opisuje covjeka u Casnom Quranu kao nestrpljivog:

Covjek je stvoren od zurbe (sura 21, ajet 37)

Ali ne mozemo sve imati sad i tu, odmah, na ovom dunjaluku. Nekad se dova cini godinama prije nego sto bude uslisana. Zekerijjah a.s. je cinio dovu decenijama! Decenijama – sve dok nije ostario i kosa mu pobijelila, zena mu postala nerotkinja – ali on je nastavio moliti Allaha da mu podari sina. Nastavio je doviti cak i kad vise fizicki on i zena nisu vise mogli imati sina. Toliko je ostario a nije napustio molitvu Allahu da mu pokloni sina, da – kad su meleci konacno dosli i rekli mu da ce dobiti sina – zacudio se mada je cinio dovu Allahu toliko decenija, pa je rekao:

Gospodaru moj, – reče on – kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio? (sura 19, ajet 8) I Allah Uzviseni mu je odgovorio:

Eto tako! – reče. Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko; i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio’. (sura 19, ajet 9)

To je primjer i ostalih poslanika, ustrajnost i strpljivost u dovi. Zato, slijedi najljepsi primjer, i budi strpljiv. Strpljiv biti, ne znaci da ne zelis da ti se dova uslisa sto brze i da ne trazis od Allaha da ti je sto brze uslisa – vec strpljiv biti znaci da ako ti Allah ne uslisa molbi odmah, da ne napustis dovu i ne kazes da si molio ali ti Allah nije udovoljio, strpljiv biti znaci, ako ti Allah ne uslisa dovu odmah, da Ga strpljivo nastavis moliti, uvjeren da ce ti On odgovoriti. I On ce ti odgovoriti i uslisati tvoju molbu.

  1. d) Cetvrti preduslov dove je da molis nesto sto je dobro. Nije dozvoljeno (haram je) moliti za nesto sto je zabranjeno (haram); i to je vrsta kufra (nevjerovanja)! Takvom dovom ismijavas Allaha. Dakle kad molis, molis za nesto sto je dozvoljeno i halal.

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Dova svakog onoga ko obozava Allaha ce biti uslisana – sve dok ne trazi nesto sto je grijesno (u cemu je grijeh) ili za kidanje rodbinskih veza.’

Kad molis Allaha za nesto sto je grijeh ili za kidanje rodbinskih veza, kad trazis nesto cime ce se raskinuti rodbinske veze – sto je najveci oblik ibadeta (obozavanja Allaha), dova ti sigurno nece biti uslisana. Naprotiv – ti ces biti kaznjen za tu dovu.

  1. e) Peti preduslov dove je, nakon sto je ono sto trazis halal, i tvoja namjera zasto to trazis mora biti halal. Na primjer, novac sam po sebi je halal – ali ako trazis od Allaha da ti da mnogo novaca s namjerom da njime cinis haram, dova ti nece biti uslisana. Namjera mora biti halal, a Allah gleda u nasa srca i On zna nase namjere. SubhanAllah!

Zato je i Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ’Kad neko posjeti bolesnika, neka kaze: Allahu, izlijeci Tvog roba tog-i-tog, jer on ce tad unistiti neprijatelja i otici na namaz!’

Evo zasto se dova prima: zato sto je namjera dobra, da covjek ozdravi da bi mogao biti od koristi muslimanskoj zajednici i da bi se bolje mogao klanjati Allahu (klanjati Mu se stojeci, a ne lezeci, kao kad je bolestan). To je taj princip: da trazimo nesto sto je halal (ozdravljenje bolesnika), za halal razlog (boljitak ummeta, i klanjanje Allahu).

  1. f) Sesti preduslov dove je, nazalost, preduslov koji vecina muslimana ne ispunjava, a to je da je srce i dusa pozorno, prisutno tokom dove. Da se misli o onome sto se moli, da je cijelo bice u dovi, koncentrisano. Da se misli o onome sto se moli i da se to iskreno zeli.

Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Cinite dovu dok ste u stanju jaqina, i znajte da Allah ne uslisava dovu srca koje nije prisutno (u dovi)!’

Dove koje si naucio napamet dok si bio dijete, ne shvatajuci sta znace, te ih ponavljas tek fonetski, ne znajuci ni sam sta izgovaras i sta molis – to je vrsta dove koju Allah sigurno ne uslisava, jer su to dove bez duse, bez prisutnog srca. Djelo cinis, izgovaras rijeci, to je kao tijelo bez duse: govoris prazne rijeci, a ne ulazes srce, duh, dusu u njih. To su mrtve rijeci, tijelo bez duse. To je bas kao i namaz covjeka koji moli, izvodi pokrete, a srcem nije u namazu, ne misli Kome se moli, Koga obozava, pred Kim stoji dok je u namazu. Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao da covjek moze klanjati, a da ne dobije nikakvu nagradu za svoj namaz, pa cak ni za nijjet (namejru) da klanja – zato sto nije imao khušu’ – duhovnu prisutnost i prisutnost srca i misli u namazu.

Isto vrijedi i za dovu: ako tek naucimo napamet fonetski izgovor dove, ne razmisljajuci duboko o njenom sadrzaju, Allah nece udovoljiti takvoj dovi. Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Znajte da Allah ne uslisava dovu koja dolazi iz srca koje nije prisutno, pozorno (u toj dovi)!’

Naucene fraze same po sebi su ti beskorisne. Nauci ih, da! Ali kadi h izgovaras, misli na to sto izgovaras i sta to molis, i moli i srcem! Allah ne odgovara na prazne dove – jer to i nisu dove: dova je molba iz dubine srca, a kad srce nije prisutno, onda to i nije dova, i Allah joj i ne poklanja nikakvu paznju.

Hafiz El-Nawawi je rekao da je cilj i svrha dove, imati srce prisutno i pozorno, usmjereno samo Allahu. Tako se covjek duhovno razvija, razvijajuci khušu’ spram Allaha.

  1. g) Sedmi preduslov dove je da je zarada, hrana, pice i odjeca onoga koji moli – halal. Jedan od osnovnih faktora koji cine da se dova ne prima, je da covjek zaradjuje, jede i pije haram. Suprotno takodje vrijedi: kad covjek zaradjuje halal, jede, pije i odijeva se halal, to je onda jedan od najjacih nacina da moze osigurati da ce mu dova biti primljena. Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’O ljudi! Allah je Et-Tajjib i prihvata samo ono sto je et-tajjib, ono sto je cisto.’

Et-Tajjib je jedno od Allahovih Lijepih Imena i Osobina, a znaci Cisti, Sveti, Lijepi. Allah je Et-Tajjib i prihvata samo ono sto je cisto, i On je naredio vjernicima to sto je naredio poslanicima, da jedu cistu hranu i cine dobro:

”O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite” (sura 23, ajet 51)

Dakle, ne mozes krasti od bogatih i davati siromasnima, kao Robin Hud. Krasti, ma od koga, je haram.

Zatim je Muhammed, alejhisselam, nastavio i spomenuo putnika na dugom, iscrpljujucem putu – zapustenog, iscrpljenog, samog – koji u ocajanju pruza ruke ka nebu i zavapi: ’Gospodaru moj, Gospodaru moj!’

Dakle Poslanik, alejhisselam, daje nam primjer covjeka u teskoj nevolji, daleko od porodice, na putu, izmorenog, samog u pustinji, bez mogucnosti da prezivi, koji doziva Allaha dovom da mu pomogne… uopsteno gledajuci, to je savrsen nacin da ti se dova ispuni, ako si iskren. Ovo je covjek koji je potpuno sam, prepusten na milost i nemilost sudbini; izmoren i ocajan. Ljudi saosjecaju sa takvim nevoljnikom, a isto tako i Allah. Osim toga, on jos dize i ruke Allahu (a to je jedan od adaba dove, dici ruke ka nebu), pa jos plus toga on i zavapi u ocaju ’Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ sto je takodje jedan od najsnaznijih nacina da ti se dova uslisa. I taj covjek moli Allaha da ga spasi – ali Poslanik Muhammed alejhisselam ipak kaze: ’Taj covjek je jeo haran, pio je haram, kupovao je i nosio odjecu koja je haram, haram ga je othranio – pa kako onda ocekuje da mu Allah odgovori na njegovu dovu…!?’ Dakle, nema nikakve nade da ce mu Allah uslisati dovu, mada je sastavio toliko drugih vaznih preduslova uslisane dove, samo zbog ogrezlosti u haramu – a halal i haram su Allahove Granice covjeku.

(Vazno je shvatiti da je covjek bio ogrezao u haramu, i nije se pokajao ni pokanio harama prije nego je zavapio Allahu za pomoc; a niti je – kad je vec u toj situaciji, molio prvo oprost za haram koji je sebi na vrat natovario i obecao da ce ga se okanuti ako ga Allah spasi. Dakle nije u bezizlaznoj situaciji ni onaj ko je potpuno ogrizao u haramu – naprotiv, ako se okane harama iz bogobojaznosti i u zelji da se pokori Allahu, svom Milostivom Tvorcu i Opskrbitelju, dova mu dobiva veliku prednost i sansu da se ispuni; a iskrenim pokajanjem Allahu se svi dotadasnji grijesi brisu i pretvaraju u dobra djela na Sudnjem Danu, ako je insan ozbiljan i iskren u svom pokajanju i ne vraca se ubrzo onome za sto se pokajao.)

Ovo je dakle jedan od fundamentalnih preduslova da dova bude uslisana: cistoca tvoje zarade, pa ono sto jedes, pijes i oblacis na sebe mora biti halal

Upitali su jednog od slavnih sahaba, ibn Waqqasa: ’Zasto se bas tvoje dove uslisavaju, vise nego dove drugih ashaba?’ pa je odgovorio: ’Ja nikad ni ne prinesem zalogaj ustima a da zasigurno ne znam odakle je dosao (kojim novcem je kupljen) i od cega (od kakve zivotinje) je dosao’. Novac kojim je nabavljen zalogaj je cist, i hrana po sebi je halal, cista.

Allah kaze u Casnom Qur’anu:

’Allah prima samo od bogobojaznih’ (sura 5, ajet 27)

Korkut je preveo ’od onih koji su dobri’ a pravilno je od bogobojaznih (mutteqiin, oni koji imaju i primjenjuju taqwu, takvaluk, to jest bogobojaznost, koji se cuvaju da ne prekorace od Allaha dozvoljene Granice halala i harama): 

ٱللَّهُ مِنَ ٱلۡمُتَّقِينَ

  1. h) Osmi presuslov dove je da molis za Poslanika Muhammeda, alejhisselam, da saljes Allahove blagoslove na njega. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ’Svaka dova je pokrivena, dok ne posaljete selam na mene.’ Dakle, nakon sto uputis Allahu dovu, zavrsi tako sto ces poslati salaat i selaam na Njegovog posljednjeg Poslanika, alejhisselam; rijecima npr: ’Allaahumme salli alaa Muhammed’ ili ma kojim salevatom na Muhammeda alejhisselam koji je poznat iz njegovog zdravog sunneta (tradicije). Medjutim to nije neophodan uslov, jer sam Poslanik Muhammed, alejhisselam, je mnogo puta cinio dovu a da je nije zavrsio salavatom na sebe.

 

  1. i) Deveti preduslov da dova bude primljena je da se dova ne kosi sa necim sto je vaznije od nje. Na primjer, ako je bio ezan i ikamet, i vrijeme je za namaz u dzematu, onda ne treba sjediti nazad u dzamiji i ciniti dovu, dok se dzemat reda u redove da klanja, zato sto ima nesto sto je vaznije sto se mora uraditi, a to je namaz koji pocinje.

 

Prica o Djurejdju je poznati hadis, i u njemu je Poslanik Muhammed, alejhisselatu wesselam, izmedju ostalog opisao vaznost pravilnog prioritiranja; vaznosti dove roditelja za dijete i kazne koja slijedi ako se lose prioritira u obavezama Allahu.

Januar 30, 2016 / Allahov rob

Dova – oruzje vjernika (1): Sta je dova, vrste i blagoslovi dove

Cijela serija clanaka “Dova – oruzje vjernika” je transkripcija prevedenog predavanja Sh. Jasira Kadija

          1. Sta je dova?

Dova je plemenit, duhovni oblik obozavanja Allaha Uzvisenog. Njome se covjek obraca Uzvisenom Allahu, dozivajuci svoga Storitelja za svaku pomoc. On moli Allaha Uzvisenog za dobro svijeta i da ga spasi od zla (kazne) buduceg svijeta. 

Lingvisticki, rijec du’aa znaci dozivati, na glas. To je dakle jezicko znacenje. Zato Qur’an koristi ovu rijec du’aa za njeno jezicko znacenje, kao i za znacenja koja su u srodstvu s tim znacenjem: zahtijevati, preklinjati, traziti pomoc.

Serijatsko znacenje du’aa je moliti Allaha za nesto sto je od koristi, moliti Allaha da se otkloni neko zlo, ili da se sprijeci da dodje do nekog zla. Znaci, serijatski, du’aa je molitva, molba Allahu da ti dadne neko dobro, ili da sprijeci neko zlo da te snadje ili pogodi.

Dova (du’aa) je oblik obozavanja Allaha. Sama po sebi, dova je cin ibadeta (obozavanja Allaha). Allah Uzviseni kaze u Qur’anu:

Gospodar vas je rekao: ”Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati. Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Sura 40, ajet 60) 

Ovo je predivan ajet. Allah kaze: “Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati.” a zatim kaze da ce oni koji iz oholosti nece da Mu se klanjaju uci u Dzehennem, ponizeni.

Dakle, Allah ti prvo kaze da cinis dovu. A zatim ti kaze, ako si ti suvise ohol da bi Njega obozavao, kako ces zavrsiti – i time objasnjava: dova je srz ibadeta, srz obozavanja Allaha.

Vrlo je vazno da ovo razumijes. Ovaj plemeniti ajet to objasnjava, vazno je da razumijes da je dova srz obozavanja Allaha. Jer prvo Allah kaze “molite Me” (na arapskom: “cinite dovu”), a zatim kaze ako step revise oholi da biste Me obozavali – a govori o istoj stvari, o dovi. Znaci, dova je obozavanje Allaha.

Allah u ovom ajetu objasnjava da onaj ko ostavi dovu i cinjenje dove, ostavio je ibadet i obozavanje Allaha! Obozavati Allaha, znaci ciniti Mu dovu, obracati Mu se molbom. Osnova ibadeta i obozavanja je dozivati i moliti za pomoc, dakle – ciniti dovu Allahu Uzvisenom. 

Zato je Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ”Dova jest obozavanje (ibadet).” Dova je uzviseni ibadet.

U drugom hadisu, rekao je: ”Dova je srz ibadeta.” Bez dove, ne obozavas Allaha. Ako Ga ne molis dovom, nemas ibadet. 

Razmisli – sta dova znaci? Dova znaci, da ti priznajes Allahu da je On Allah, i da priznajes i svoj status prema Njemu. Priznajes da ti sam od sebe nemas ni snage ni moci ista da ucinis. Cineci dovu, ti priznajes da te samo Allah moze cuti, da se samo Allah brine o tebi, da samo Allah moze odgovoriti tvojoj molbi i ispuniti je – niko drugi, osim Allaha nije to u stanju. Samo Allah ima moc, savrsene Osobine i Imena da odgovori i uslisa to sto trazis. Niko drugi!

Eto zasto je dova srz ibadeta – jer stavlja tebe i mene, i sva stvorenja, na nase pravo mjesto koje nam pripada; i stavlja Allaha na Njegov Nivo koji Mu pripada, samo Njemu. Mi nismo sami od sebe u stanju nista uciniti. Cak ni pomjeriti stopalo, ili disati – za sve to moramo moliti Allaha (ako nam On oduzme to sto nam je dao): ”Allahu, oprosti mi; pomozi mi; smiluj mi se, daj mi to i to dobro…”

Dova je jasan znak tvoga vjerovanja (imana) i povezana je usko sa tevhidom, islamskim monoteizmom. Dova je povezana sa svim kategorijama tevhida: Allahovim vlascu, Allahovim Savrsenim Imenima i Osobinama, kao i sa Allahovim pravom da se samo Njega obozava (ovo nabrojano su tri kategorije tevhida, monoteizma ’Laa ilaaha illa Allaah’).

Dova automatski potvrdjuje sve kategorije tevhida. Jedna od ljepota dove je da mi muslimani vjerujemo da je dova jedan od dokaza da Allah postoji. Jer svaki covjek – bez obzira kojoj religiji pripada, makar bio i ateist – ce nekad u zivotu doci u situaciju kad ce se predati, osjetiti se beznadnim, izgubljenim, ocajnim; kad ce osjetiti da pomoci niotkuda nema, a pomoc mu je potrebna; tada ce se, mozda i nesvjesno, iskreno iz srca obratiti Jedinom Bogu Koji mu moze pomoci, i osjetice da on sam nista ne moze uraditi da bi izmijenio situaciju, da on nicim ne upravlja, vec da mora pozvati u pomoc Jedinog Koji mu moze pomoci – i tad ce covjek dici ruke i zaplakati Jedninom Bogu, potpuno predano, iskreno i skruseno, priznavajuci svoju nemoc i priznavajuci Boziju Svemoc!

Zato je dova urodjen dokaz postojanja Uzvisenog Allaha. Ja licno sam sreo mnogo ljudi koji su primili islam zbog dove. Ispricacu vam samo jednu od takvih prica: osoba koja je bila rodjena u krscanskoj porodici. Rekao mi je da on sam nikad niti je vjerovao u krscanstvo, niti ga je praktikovao; nikad nije niti razmisljao o Bogu. Jednom je uzeo svoju jahtu i izasao ploviti na more. Naisla je oluja, valovi su porasli, i pomislio je da ce se utopiti. Svojim rijecima je rekao da za haman 30 godina zivota nije nikad razmisljao o Bogu – ali tad je zavapio: ”Boze, spasi me!”, a odmah nakon toga je i sam pomislio: ”Kako cudna misao, pa ja i ne vjerujem u Boga, a dozivam Ga u pomoc…” Ali onda je ponovo zavapio: ”O Boze, ako me spasis, obozavacu Te onako kako Ti zelis da Te se obozava!”

Dakle, on je ucinio dovu, mada za haman 30 godina svog zivota nije cak nikad ni pomislio o Bogu… ali u ovoj situaciji, kad izgleda da ce se utopiti, zavapio je, i sam nesvjestan, zavapio je Bogu (Allahu) da ga spasi. 

I Allah ga je spasio.

Medjutim, on je zaboravio na obecanje koje je dao. Jednom, neko mu je dao primjerak prijevoda Qur’ana i nije ga pazljivo citao, vec tek letimicno – a onda je naisao na ajete koje svi mi znamo, ajete u kojima Uzviseni Allah opisuje nevjernike: 

On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: ”Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!” A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovom svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti! (Junus: 22, 23);  

Rekao je da je taj ajet na njega ostavio takav dubok utisak, opisivao je savrseno njegovu situaciju. Rekao mi je: ”Jedan ovakav ajet mogao je napisati jedino ili mornar, ili Allah.” I kad je saznao da Allahov Poslanik, alejhisselam, nikad u zivotu nije ni bio na brodu – to je bio trenutak njegovog prihvaranja islama.

Moja poenta sa ovom pricom je, da je dova jedan od dokaza da Bog (Allah) postoji. Da svaki covjek – makar to bio i neko ko inace nijece Boga – kad se nadje u situaciji u kojoj mu nema pomoci, u kojoj je bespomocan, iznenada se obraca Bogu, moleci za pomoc i spas.

Covjek, makar u svom neznanju i ne koristio Bozije Ime – Allah – kad Ga u takvoj situaciji doziva za pomoc; on ipak doziva Allaha, Jedinog Gospodara Koji ima moc da mu pomogne i spasi ga, Svemoguceg Allaha. Iz tog razloga Allah odgovara cak i nevjernicima na njihove dove.

Dakle, vidimo da je dova dokaz prve kategorije tevhida: tevhid-al-rubbubijeta

Dova je takodje dokaz druge kategorije tevhida: Allahovih Lijepih Imena i Osobina. Ova kategorija tevhida znaci ukratko receno, da niko osim Allaha nema savrsena imena i svojstva. Na koji nacin je dova dokaz ove kategorije tevhida? Tako sto, kad cinis dovu tihim glasom, ili u sebi i kazes: ’O Allahu, oprosti mi!’ samim tim potvrdjujes da te Allah moze cuti, da je on As-Samii’ (to je jedno od Allahovih lijepih Imena i Osobina koje znaci Onaj Koji sve cuje) mada te covjek koji sjedi do tebe ne moze cuti, ne moze cuti tvoje misli. Ni ti sam ne mozes cuti rijeci izrecene u sebi, ali ti si siguran da ih Allah cuje – i time potvrdjujes Allahovu Savrsenu prirodu/Svojstva, da je Sveznajuci, da zna sve tajne, da sve cuje i vidi, da je Najmilostiviji, da je pun ljubavi i brige za tobom, da se brine o tebi, da te je stvorio i da ima moc da ti pomogne itd… Tako dovom potvrdjujes ovu kategoriju tevhida.

Treca kategorija tevhida, tevhid-al-ulluhija, je potvrdjena automatski – jer se Njemu molis, moleci Ga za pomoc, potvrdjujuci time da je samo Njegovo pravo da Ga se obozava i da Ga se moli, a to je upravo tevhid-al-ulluhija (Allahovo pravo da se niko osim Njega ne obozava).

Zasto da dozivas u pomoc ikog drugog, makar to bio i Poslanik Muhammed alejhisselam, ili Mesija Isus, alejhisselam – oni su Allahova stvorenja.

Zato mi potvrdjujemo ovu kategoriju tevhida, potvrdjujuci time sam tevhid u cijelosti, i ne trazimo nikakve posrednike u nasim dovama (molitvama, molbama) Allahu. Jer onaj ko cini dovu i trazi pomoc od ma koga drugog osim direktno od Allaha – bilo da upucuje dovu mrtvom covjeku koji je bio bogobojazan, ili Poslaniku alejhisselam, ili nekom kipu – takva osoba je izasla iz islama, pocinivsi sirk, jedini grijeh za koji je Allah jasno rekao da ga nece nikad oprostiti: 

Korkutov prijevod: Reci (Muhammede): “Ja se samo Gospodaru svome klanjam, i nikoga njemu ravnim ne smatram.”

قُلْ إِنَّمَا أَدْعُو رَبِّي وَلَا أُشْرِكُ بِهِ أَحَدًا

Qul innemaa adu’uu rabbii we laa ushriku bihi ehad.

Istinski prijevod: Reci (Muhammede): “Ja cinim dovu jedino svome Gospodaru, i ne cinim sirk u tome [doveci drugome osim Njemu].”

(Sura 72, ajet 20)

Ciniti dovu ma kome drugom osim Allahu – ma ko ili sta to bilo, osim Allaha – je sirk (kufr, nevjerstvo), i izvodi covjeka iz islama. To je sustina sirka! Kad kleknes i zamolis ispred groba, ili kipa Isusovog, ili ispred nekog stvorenja ma kako dobro ono bilo, i ma bilo ono zivo ili mrtvo, i dozivas ga u poomoc – tim cinom ga uzimas za svog boga, makar ga ti i ne zvao bogom. Ali tvoj cin, tvoja dova za pomoc upucena stvorenju, zivom ili mrtvom, sama po sebi cini to stvorenje tvojim bogom i tim cinom ti otpadas iz islama.

Allah naziva sve one kojima se dova cini osim Njemu, dakle sva stvorenja koje ti dozivas umjesto, ili pored Allaha:

Korkutov prijevod: Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali

(Sura 35, ajet 14)

Inted’uuhum laa jesme’uaa du’aa ekum we leu semi’uaa maa stedžaabaa lekum

 إِن تَدْعُوهُمْ لَا يَسْمَعُوا دُعَاءكُمْ وَلَوْ سَمِعُوا مَا اسْتَجَابُوا لَكُمْ

Istinski prijevod: Ako im cinite dovu [dozivajuci ih], ne mogu vas čuti, a da i čuju, nemaju moc da vam se odazovu i ispune vasu molnu [dovu]. (Sura 35, ajet 14) 

Kako predivan, prefinjen ajet! Oni kojima se obracate, trazeci pomoc – osim Allaha – ne mogu vas ni cuti. Samo je Allah As-Samii’, Onaj Koji sve cuje. Pa kad bi im Allah i dao moc da vas cuju, oni nemaju nikakvu moc da vam odgovore. Nema snage, moci, ni pomoci bez Allahove Snage, Moci i Pomoci. Oni ti ne mogu oprostiti pocinjene grijehe, oni ti ne mogu dati ono sto ti treba, ne mogu otkloniti nevolju od tebe… oni nemaju moc za to. Pa zasto ih onda dozivas i obracas im se…?

Ovo je, znamo, sustina tevhida, sustina islama – da obozavamo jedino i samo Allaha, i da ne obozavamo nikog osim Njega. Nazalost, sirk je rasiren i u ’muslimanskom’ svijetu, obozavaju se grobovi, posjecuju se mezarja i dovista gdje se moli mrtvacima, euzubillahi… To nema nikakve podloge u islamu, vec je naprotiv izraz idolotarije, idolopoklonstva, sirka – onoga sto je Poslanik Muhammed, alejhisselam, poslan da iskorijeni. Poslanik Muhammed, alejhisselam, poslan je sa ”Laa ilaahe illaAllaah” – ”Nema drugog boga vrijednog obozavanja, osim jedinog istinskog boga, Allaha”. Poslan je svim ljudima, da se ne bi vise niko osim Allaha obozavao; a ne da bi se obozavali sveci, poslanici, evlije, dobri ljudi, mrtvaci ili meleci…

Poslanik Muhammed, alejhisselam, poslan je sa ”Laa ilaahe illaAllaah” – ”Nema drugog boga vrijednog obozavanja, osim jedinog istinskog boga, Allaha”. 

A dova je sustina, srz ibadeta (obozavanja Allaha), dok je sirk jedini grijeh koji Allah nikad nece oprostiti:

Korkutov prijevod: Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim, taj čini – izmišljajući laž – grijeh veliki. (Sura 4, ajet 48)

  1. Vrste dove

Postoje dvije kategorizacije, tipovi (vrste) dove.

Vrlo je vazno da ovo razumijemo, jer Qur’an bukvalno hiljadama puta koristi izraz دُعَا (du’aa). Zato moramo razumjeti vrste dove, jer nekad Qur’an govori o jednoj, a nekad o drugoj vrsti.

Rijec دُعَا (du’aa) se u Qur’anu Casnom koristi za dva osnovna znacenja: du’aa ul-mas’ala (dova kojom se nesto moli). Vecina nas je upoznata sa vom vrstom dove: ’Allahu, oprosti mi!’ ili ’Allahu,spasi me!’ ili ’Allahu, daj mi to i to!’ Nesto trazimo od Allaha takvom dovom.

A druga vrsta je du’aa ul-’ibaada (dova). Ovdje rijec du’aa (dova) ima svoje lingvisticko znacenje, dozivanje, poziv za pomoc… to ne mora biti neka nasa potreba koju molimo od Allaha, vec je du’aa ul-’ibaada svaka pojedinacna izjava ili djelo kojim obozavamo Allaha. Tako je salaat (namaz), kao i zikr ili recitovanje Qur’ana jedna vrsta du’aa ul-’ibaadeta. To je djelo, mi nesto cinimo: kazemo ili uradimo, cime obozavamo Allaha.

Kad npr. recitujemo suru El-Fatiha: ’Elhamdulillahi Rabbil aalemiin, Er-Rahmaanir-Rahiim, Maaliki jeumiddiin’ ’Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Milostivom, Samilosnom, Gospodaru Sudnjeg dana’ i time obozavamo Allaha, a nista ne molimo od Njega pri tome. To je du’aa ul-’ibaada.

Ali kad nastavljamo sa surom Fatihom: ’Ihdines-siraat al mustaqiim (do kraja sure)’ ’Uputi nas na Pravi put (do kraja sure)’ tad Ga nesto molimo, i to je onda du’aa ul-mas’ala.

Primarno znacenje s kojim je rijec دُعَا (du’aa) upotrijebljena u Qur’anu Casnom su ova dva znacenja: molba (trazenje) i obozavanje.

Ali du’aa ul-mas’ala (dova kojom se nesto moli) automatski iziskuje i ukljucuje i drugu vrstu dove, du’aa ul-’ibaada (izjava ili djelo kojim obozavamo Allaha).

Isto tako je prirodna posljedica du’aa ul-’ibaada je du’aa ul-mas’ala.

Da pojasnim:

Kad kazemo ’Elhamdulillahi Rabbil aalemiin’ time hvalimo i velicamo Allaha Uzivsenog. Ovo automatski iziskuje da se samo Njega treba moliti – zasto Ga inace velicamo i hvalimo? Hvalimo Ga zato sto se samo Njemu, i nikom drugom osim Njemu, mogu molbe upucivati.

A kad molimo: ’Rabbig firlii!’ ‘Gospodaru moj, oprosti mi!’ to jeste molba za jednu potrebu koju imamo, tj. to je du’aa ul-mas’ala ali ona automatski znaci da On Jedini ima moc da nam oprosti i time se implicira i du’aa ul-’ibaada, tj. da Ga tom dovom i obozavamo.

Jedno ukljucuje i implicira drugo, medjusobno su povezane i ne mozes imati jedno bez drugog. 

Drugi primjer je da neki ljudi samo cine samo du’aa ul-mas’ala drugi cine samo du’aa ul-’ibaada, a treci odbijaju obje vrste dove; dok posljednji cine obje dove.

Ljudi koji odbijaju obje vrste dove su ateisti, agnostici, komunisti… oni koji nijecu Allaha, pa niti Ga obozavaju dovom, niti Ga mole dovom (osim u izuzetno ozbiljnim situacijama kao sto smo ranije spomenuli, kad su primorani da mole bas Allaha).

Drugi opet, cine du’aa ul-’ibaada ali ne cine du’aa ul-mas’ala. Npr, ako su muslimani, oni klanjaju, poste, daju zekjat itd, ali ne mole Ga za svoje potrebe. Ili ako su neke druge religije, obozavaju neku vrstu boga kako ga oni vec zamisljaju, ali nikad takvi nece direktno zamoliti Allaha za nesto…! To je slucaj sa mnogim krscanima na primjer: oni mozda obozavaju Boga ‘Oca’ ali kad je u pitanju da nesto mole, oni ne mole od Njega, vec Isusa, ili Isusovu majku Mariju ili andjele itd. Takodje i neke ekstremne sufi sekte, nikad nece moliti Allaha ni za sto, vec uvijek mole svoje evlije (Allahove dobre robove) ili Poslanika Muhammeda alejhisselam itd – mada im je ostali ibadet, namaz  npr. upucen Allahu… Njihova du’aa ul-’ibaada je za Allaha, ali du’aa ul-mas’ala je upucena nekom drugom osim Allahu.

Treci, opet, praktikuju savrseno du’aa ul- mas’ala ali ne cine uopste du’aa ul-’ibaada. Na zalost, mnogi su muslimani u ovoj skupini. Haman nikad ne klanjaju, gotovo da i ne poste, ali kad ih nesto snadje, mole se Allahu.

Primjer ovakvog postupka je Iblis, euzubillah. Kad mu je Allah naredio da ucini sedzdu Ademu a.s. Iblis je odbio pokloniti se. Odbio je poslusati Allahovu naredbu jer je bio arogantan. Odbio je uciniti djelo ibadeta, du’aa ul-’ibaada. Ali prije nego je ta sasatanak prestao, kad je Allah prokleo sejtana i istjerao ga iz Dzenneta – sta je taj isti sejtan ucinio? Zamolio je Allaha, ucinio je du’aa ul- mas’ala iz svoje pohlepe, da mu Allah dozvoli da zivi do Sudnjeg dana. Bio je previse arogantan, suvise ohol, da bi ucinio du’aa ul-’ibaadaA i pokorio se Allahovoj naredbi, ali ga je njegova nezasita pohlepa natjerala da ucini du’aa ul- mas’ala i da zamoli nesto sto je zelio od Allaha ‘Allahu daj mi da zivim dok god dunjaluk bude postojao, da bih zaveo sto vise ljudi, potomaka Ademovih i Havinih, sa mnom u vatru’.

Iz ovog razloga, svaki covjek koji ovako postupa: ne pokorava se Allahovoj naredbi da Mu se klanja onako kako je On propisao, ali se kad mu je tesko ili kad mu nesto treba, okrene Allahu i zamoli Ga dovom za pomoc – takav covjek imitira Iblisovo, sejtanovo ponasanje.

Posljednja, cetvrta vrsta su oni koji postupaju pravilno, i cine i du’aa ul-’ibaada i du’aa ul-ma’sala. Takvi se klanjaju Allahu i obozavaju Ga onako kako On zasluzuje da bude obozavan i kako je On propisao, a i mole Ga onako kako On zasluzuje da Ga molimo. Ovo je savrsena kombinacija ove dvije vrste dove.

  1. Status i blagoslovi dove

O kojim blagoslovima dove nam je govorio Poslanik Muhammed, da je Allahov mir i blagoslov s njim? Ima ih preko 20, ali mi cemo ih sumirati u spomenuti 10 do 15.

  1. Dova je najplementije djelo kod Allaha. Poslanik alejhisselam je rekao: ’Nema nista plemenitije kod Allaha od dove.’ To je zato sto dova stavlja covjeka, molitelja, na njegovo mjesto koje mu pripada; i pripisuje Allahu ono sto on zasluzuje da Mu se pripise. Dova pokazuje pravilnu vezu izmedju Allaha (Tvorca) i covjeka (stvorenja), jer je covjek skrusen i bogobojazan kad moli Allaha, prisjeca se svojih grijeha i mahana, nada se odgovoru, strahuje da nece biti uslisan. Dova dakle stavlja covjeka na njegovo pravo mjesto. 
  2. Dova je i najbolji ibadet. Poslanik alejhisselam je rekao: ’Najbolji ibadet je dova.’ Nijedan ibadet nije bolji od dove. Zato i dnevni namaz sadrzi mnoge elemente dove: sura El-Fatiha sama po sebi je puna sa obje vrste dove. 
  3. Dova je sustina ibadeta (a ibadet je smisao ljudskog postojanja!)
  4. Allah Uzviseni nam je naredio da Mu cinimo dovu, pa zato kad Ga molimo dovom, klanjamo se Allahu i slusamo Ga. Allah Uzviseni kaze u Casnom Quranu: Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (sura 40, ajet 60)
  5. Allah se priblizava onome ko cini dovu. Allah Uzviseni kaze u Casnom Quranu: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. (sura 2, ajet 186) Allah Uzviseni dakle voli onoga ko Mu cini dovu i moli Ga; i blizu mu je kad Ga moli.
  6. Allah se brine o nama i voli nas zbog dove koju Mu cinimo! Suprotno takodje vrijedi: ako napustimo dovu, ni On se ne brine o nama. Allah Uzviseni kaze u Casnom Quranu: Reci: ”Allah vam poklanja paznju samo zbog vase molitve (dove)…” (sura 25, ajet 77) Dakle, da nije dove, Gospodar se ne bi brinuo za vas. Dova pokazuje tvoju ljubav prema Allahu, jer dovom se ti stalno Njega sjecas, molis Ga i dozivas. To pokazuje da stalno mislis na Njega, da Ga stalno volis i pokusavas Mu se stalno pribliziti. Eto zasto Allah Uzviseni kaze tako u ovom ajetu: da Ga ne obozavamo (du’aa ul-’ibaada) i ne molimo (du’aa ul-ma’sala), ne bi kod Njega imao nikakav status. Samo oni koji Ga obozavaju i dozivaju, mole za pomoc, imaju status kod Njega. 
  7. Dova je znak Allahove darezljivosti i velikodusnosti, Allahove Savrsene Prirode i Njegovih Savrsenih bozanskih Svojstava. Allah Uzviseni kaze: Sve zivo na nebesima i na Zemlji mole Allaha (sura 22, ajet 18) Sta Ga mole, On ne kaze – zato sto Ga bas svako bice i stvorenje moli. Zivotinje Ga mole da im obezbijedi hranu za taj dan, a svi ljudi mole Allaha za sve svoje potrebe. Zato On cak i ne specificira sta Ga to sva bica na nebu I zemlji mole, jer mole za sve. I On stalno odgovara na molbe Svojih stvorenja.
  8. Dova je znak skrusenosti (sto je suprotnost aroganciji, koja je jedna od velikih grijeha, jer je Iblis zbog nje istjeran iz Dzenneta i proklet na vjecno ponizenje u dzehennemskoj vatri). Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Onaj ko ima koliko i zrno arogancije, oholosti i gordosti u srcu nece uci u Dzennet.’Zato kad cinis dovu, pokazujes da nisi arogantan, nasilan, ohol, ni umisljen. Dokazujes da mozes pognuti glavu, skrusene duse izaci pred svog Gospodara i reci: ’O Allahu, daj mi to i to; i spasi me i sacuvaj od tog i tog zla; Ti Jedini to mozes, Ti Si Najmilostiviji.’ Dovom pokazujes svoju skrusenost pred Tvorcem i Gospodarom svjetova. Zato Allah i kaze da su oni koji Ga ne mole, arogantni, umisljeni. Ko ostavo dovu, dokazuje da je odvec umisljen i arogantan: kako mozes prezivjeti bez Allahove Milosti i Pomoci?! Kako mozes uciniti ma i najsitniju, najbeznacajniju stvar, ako to Allah ne zeli, ne odobri, ne omoguci i ne olaksa ti…?! Ne mozes. Ucenjak Eš-Šewkani je rekao: ’Ostaviti dovu, oblik je ludila.’ Zato sto covjek ne moze apsolutno nista uciniti bez Allahove pomoci i dozvole. Nacin ljudske komunikacije sa Allahom, je dova: ibadet i molba. A dova je znak skrusenosti i znak vjere (imana).
  9. Dova odbija Allahovu srdzbu i donosi Njegovu ljubav onome ko moli. Kako je to divno! Poslanik Muhammed, alejhisselam, je rekao: ’Na onoga ko ne moli Allaha dovom, Allah Se na njega ljuti.’ Zasto je tako? Zato sto time pokazuje da ne misli na Allaha, da ga je bas briga za Allahom, da ne voli Allaha… i to je znak arogancije.   Kod ljudi je obrnuto: ako ih stalno molis i molis, naljutice se ubrzo na tebe – a sa Allahom ne: On Se ljuti ako Ga prestanes stalno moliti za sve sto ti treba. Da bismo zadrzali Allahovu ljubav, moramo nastaviti moliti Ga dovom. I to je jedna od ljepota dove: sto vise Ga molis, za sto vise svojih potreba Ga molis da ti ispuni, sto si uporniji u dovi – to te Allah vise voli. Sto manje Ga molis, to te On manje voli, i ako Ga prestanes moliti, izazvaces Njegovu mrznju na sebe (zbog arogancije jer pokazujes da mislis kako Ga ne trebas).  Dakle, kad god zamolis Allaha, On ce ti Se odazvati! Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je: ’Nema muslimana koji, kad zamoli nesto od Allaha, da mu to Allah ne ispuni: ili odvrati neko zlo od njega – osim ako ne moli za neko zlo.’
  10. Dova spasava od dzehennemske vatre. Ona je razlog spasavanja od dzehennemske vatre. Bio je jedan covjek iz doba dzahilijeta (predislamsko doba neznanja), koji se zvao Ibn Dzedan, vrlo poznat po svojoj gostoljubivosti. Aiša, da je Allah njome zadovoljan, rekla je Poslaniku, alejhisselam: ’O Rasulullah! Ibn Dzudan je u doba dzahilijeta vodio brigu o svojim rodjacima i hranio putnike i siromahe, bio je sirok i darezljiv. Hoce li njegova djela njemu koristiti na Sudnjem Danu?’ Poslanik, alejhisselam, je odgovorio: ’Ne, Aisa, jer on nikad nije – cak ni jedan jedini put – rekao: Allahu oprosti mi!’ Drugim rijecima – nikad nije ucinio dovu Allahu. Nikad nije ucinio dovu Allahu, i zato su sva njegova dobra djela propala. Kakve veze sto si dobar prema drugom covjeku, ako ne mozes biti dobar prema Allahu, ni najmanju mrvicu, ako Ga ne mozes obozavati i klanjati Mu se, dati Mu Njegovo pravo? Dobra djela prema ljudima su besmislena ako ne priznas Allaha i obozavas Ga. Tek kad priznas Allaha i obozavas Ga, tek tad dobra djela prema Allahovim stvorenjima dobivaju smisao i tezinu.
  11. Dova je jedino sto moze promijeniti qadr (sudbinu). Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Nista ne moze izmijeniti sudbinu, osim dove.’ Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Oprez ti ne moze pomoci protiv sudbine, ali dova je od koristi stvarima koje ce se desiti i kako ce se desiti.’ Dakle, nikakav oprez vam nece koristiti da se spasite od onoga sto vam je propisano; ali dova vam moze pomoci da se spasite od propisane vam sudbine. Allah ce udovoljiti svakoj dovi. Ali moze se desiti da to ne bude na nacin na koji ti zelis da ti On odgovori. Poslanik alejhisselam je rekao: ‘Nema osobe koja nesto zatrazi od Allaha, a da mu Allah to ne da, ili zadrzi neko slicno zlo od njega (ili mu to sacuva za sljedeci svijet).’ Kad su to culi, sljedbenici (sahabi) Allahovog Poslanika, alejhisselam, rekli su: ’O Allahov Poslanice! Mi cemo onda povecati nase dove (ako nam je garantovano da ce nam Allah uslisati svim nasim dovama)!’ a on, alejhisselam, im je odgovorio: ‘Allahu Ekber!’ (Allah je Veci [od ma cega sto stvorenja mogu zamisliti]; bez obzira koliko vi molili, Allah vam moze dati i vise od toga!
  12. Dova je oruzje slabih i potlacenih. Kad osoba vise nema nikakve pomoci ni podrske, oruzje koje se zove dova je uvijek tu – i to je najmocnije oruzje! Kad sve drugo propalo, i nemas se vise kako ni cime braniti, uvijek mozes pozvati Allaha u pomoc. Pogledaj Allahovog poslanika Junusa a.s. (Dzona): kad je u utrobi velike ribe, u okeanu, sam… niotkud mu pomoci nema, i nikog nema da ga cuje, osim Allaha. U tom ocaju on se obrati Allahu s pokajanjem i zavapi: ‘Laa ilaahe illa Ente. Subhaneke! Inni, kuntu minez-zaalimiin!’ ’Nema boga osim Tebe! Slava Tebi! Ja sam postao od onih koji su nasilje pocinili!’ Sta se desi – Allah ga spasi i izbaci na kopno. Pogledaj Allahovog poslanika Musa a.s. (Mojsije): kad napusta Egipt, a armije faraonove su za petama njemu i njegovom golorukom narodu; niotkud pomoci nisu imali protiv tako silnog i mocnog neprijatelja… sta je Musa ucinio? Obratio se Allahu dovom – i Allah napravi njemu i njegovom narodu put kroz Nil tako da bezbjedni prodju na drugu stranu. Zatim Musa ucini i drugu dovu, pa Allah ucini da se voda Nila (koja je inace znacila zivot i vlast faraonu!) zatvori nad faraonom i njegovom vojskom! Zasto? Jer je Musa ucinio dovu Allahu. Pogledaj Allahovog poslanika Ibrahima a.s. (Abraham): kad ga je kralj zarobio i posao da ga baci u vatru i spali ga; tad ni jedan jedini musliman na zemlji nije postojao, osim Ibarhima a.s! Apsolutno niko mu nije mogao pomoci, osim Allaha. Vatra je zapaljena, i kad su ga bacili u vatru, sta je rekao? ’Meni je dovoljan samo Allah, i divan li je On Zastitnik!’ ’Hasbijellaahu we ni’mel we-kiil’. I Allah je naredio vatri I ucinio je hladnom, oduzeo joj je svojstva koja inace ima i u kojima ju je inace stvorio – i Ibrahim a.s. je spasen. Pogledaj Allahovog poslanika Nuha a.s. (Noa): 950 godina pozivao je svoj narod da se nikome osim Allahu ne klanjaju, pozivao ih u tewhid, Laa ilaahe illaAllaah. I niko, osim nekoliko ljudi iz njegove porodice, nije prihvatio njegov poziv. Oni su citava nacija, on je sam i slab – u to vrijeme imao je cijeli svijet protiv sebe! Ne moze se odbraniti od njih – i sta je ucinio? Molio je dovom Allaha da mu pomogne, i Allah je potopio cijelu zemlju, osim Nuha i onih koji su ga slijedili – zasto: zbog Nuhove dove! To je moc dove! Kad se svaka nada izgubi, kad pomoci niotkud nema – ostaje dova, koja bude razlog da Allah da spas iz nerjesive situacije. Zato, dova je oruzje koje uvijek mozemo upotrijebiti protiv naseg neprijatelja, bez obzira ko taj neprijatelj bio: makar to bio i nas ego, ili sejtan, ili nasi fizicki vanjski neprijatelji. Dovu uvijek mozemo upotrijebiti, a to je i najjace oruzje koje postoji – ako imamo iman (ako smo vjernici).
  13. Dova otvara dijalog, komunikaciju sa Allahom. Ona je jedini nacin komunikacije stovrenja sa Allahom. Mi Ga molimo, i On cuje nase molbe. A sto Ga vise molimo, to ce vise jacati ta veza izmedju covjeka i Gospodara. Toliko, da se razvije jedna posebna veza izmedju Allaha i covjeka koji Ga puno moli, veza koja nije postojala ranije. Na primjer, ako ti je neko bliznji tesko bolestan, u toj situaciji pocinjes potpuno fokusirano moliti Allaha da ga spasi i olaksa mu. Dovom otvaras dijalog sa Allahom, cesto Mu se obracas, molis Ga stalno, mislis na Njega i Njegovu Svemoc, nadas se Njegovoj Milosti… samim tim, srce ti se smeksava i ta veza ti postaje sve vaznija i draza; toliko da ti na kraju ta veza sa Allahom postane draza i od samog Njegovog uslisavanja tvoje dove – jer znas da, kad ti Allah odgovori na tvoje molbe i uslisa ti to sto trazis, da ce se ta specijalna veza prekinti. Postoje ljudi koji su bili u takvim situacijama i koji svjedoce o tome, kako se nova veza sa Allahom uspostavlja u vrijeme velikih iskusenja, kad covjek uporno i stalno moli Allaha za neku potrebu. Iman ojacava, kao nikad ranije.
  14. Dova je vrlo jednostavan, zapravo, najjednostavniji nacin obozavanja Allaha. Nikakvi preduslovi, ni fizicki ni duhovni, za dovu ne postoje. Gdje god da si, u kakvom god da si stanju, u kakvoj god situaciji – uvijek mozes ciniti dovu Allahu! Sve sto treba je, da si svjestan i da se obracas Allahu Jedinom. Cak ne moras ni izgovoriti dovu, mozes je uciniti cisto srcem. Naravno, postoje odredjeni maniri i adabi dove, koji ce uciniti da bude bolja – ali oni nisu neophodni: dovu mozes jednostavno srcem uciniti. Niko te ne mora cuti, ali Allah te cuje i zna sta ti je u srcu, i zna da Ga dozivas i trazis Njegovu pomoc. 

 

 

Mart 23, 2014 / Allahov rob

“Discipliniranje duse” Ibn Redzeba, sazetak 11. kapitela – ZAVIST

Zavist

 

Zavist je kad zelis da blagoslov na kome nekome zavidis, ode od onoga kome zavidis.

 

Razlog ove bolesti je zelja za isticanjem, ljubav prema tome, kao i mrznja prema tome da se bude isti kao svako drugi. Zbog ovoga, kad se desi da neko bude obdaren bladodati po

kojoj se razlikuje od, i istice spram, drugih ljudi, da zavidnik osjeca bol zbog isticanja druge osobe, ili zato sto je ta osoba postala njemu jednaka. Ta bol zavidnika ce nestati tek kad onaj

kome on zavidi, izgubi blagodat na kojoj mu on zavidi. Rijetko se moze naci insan cije srce 

nema izvjesnu kolicinu zavisti, i zbog toga nije grijesan, vec se grijeh tovari na srce onog 

trenutka kad zavidnik pozeli da ta blagodat ode od njegovog brata muslimana.

 

Znaj da zavist uzrokuje nesanicu, neuhranjenost, bljedilo, promjenu raspolozenja i stalnu potistenost. Nomad kome je bilo 120 godina je upitan, ”Kako to da si dozivio tu duboku dob?”,

pa je odgovorio: ”Nisam nikome zavidio, pa sam dozivio ove godine”. J

 

Znaj da se zavist desava iskljucivo u vezi sa materijalnim, dunjaluckim stvarima, jer neces

naci ljude da zavide onima koji klanjaju nocni namaz, ili onima koji cesto poste, ili ucenima

na njihovom znanju  – ne, oni zavide onima koji su slavni.

 

Lijek za ovu bolest je, prvo, da znas da ce se ono sto je Allah odredio – neminovno desiti, i pokusavati izmijeniti predodredjeno, je nemoguc zadatak. Onaj Koji je podijelio opskrbu medju ljudima je Mudar i Pravedan, On sve Posjeduje; On daje i uzima, jer On je Taj Koji je stvorio Svemir i sve u njemu. Zavidnik, kao da se suprotstavlja Volji Davaoca…!

Mudrac je rekao:

Reci onome koji mi zavidi

Znas li prema Kome se lose odnosis?!

Suprotstavlja se Allahu u onome sto je On odredio i dao,

Jer nisi zadovoljan onim sto mi je On podario

A On mi je dao zadovoljstinu za ono sto si ti ucinio,

uvecavajuci moje blagodati,

a tebi u lice zalupivsi vrata opskrbe.

 

Jos nesto: onaj kome zavidis, nije uzeo nista od tvoje opskrbe, niti je uzeo ista iz njegove

ruke. Zato, kad zavidnik zeli da blagodat nestane od onoge kome zavidi, to je ocita i jasna

nepravda.

 

Zavidnik treba pogledati na stanje onoga kome zavidi; pa ako je ono na cemu mu zavidi

samo materijalne prirode, onda neka zna da prije treba da sazaljeva tu osobu, a ne da joj

zavidi, jer je vjerovatnoca da ono sto posjeduje, protiv te osobe, jer visak materijalnih dobara je samo nevolja onome ko ih posjeduje.

Kao sto je el-Mutanaabi rekao:

Mladic je spomenuo svoje potrebe,

a visak materijalnih dobara je samo nevolja.

 

Objasnjenje ovoga je, da je bogatas uvijek zabrinut za svoje bogatstvo, onaj ko ima mnogo

robinja je uvijek oprezan i zabrinut za njihovo stanje, a vladar se stalno boji da ne bude

svrgnut. Zato znaj da je u mnogim blagodatima depresija, one su privremene, a slijedi ih

nesreca. Jer onaj ko ih posjeduje, uvijek iscekuje kad ce te blagodati prestati ili kad ce ih napustiti. Takodje trebas znati da te blagodati, na kojima zavidis, nisu onome koga zavidis tako

bitne kao tebi. Ljudi misle da su oni na polozajima najsretniji, a u stvari  nisu svjesni da ljudi

teze necemu, a kad to postignu, prestane ih interesovati, jer pocinje zuditi za necim visim.

A zavidnik jos uvijek pohlepno gleda na on ona cemu mu zavidi… J

 

Zavidnik zato treba znati da, ako ga kazni onaj kome on zavidi, ne moze kazniti nicim gorim od onoga cime je vec kaznjen (svojom zaviscu od koje pati). Pa ako ga nista od gore spomenutih sredstava ne izlijeci, neka marljivo radi na tome da zadobije i zaradi on ona cemu je zavidan drugome. Jedan od ispravnih prethodnika je rekao: ”Strahujem od briga cak i u zavisti. Jer kad covjek zavidi komisiji na bogatstvu, on tad putuje daleko da bi trgovao i zaradio bogatstvo poput svog komsije, a kad zavidi nekome na znanju, onda bdije cijelu noc da bi stekao znanje. Ali ljudi su dosli do stupnja gdje vole besplslenost i onda okrivljuju i vrijedjaju one koji su postigli visok status.”

 

Kako je lijepe rijeci el-Ridaa:

 

”… ja sam bijeli cistokrvni konj.

Svi me gledaju, jer noci sam provodio

trazeci visoke stepene, dok su oni spavali.

Da me drugi ne postuju,

moji neprijatelji ne bi pokusavali da me obescaste.”

 

Nakon sto smo rekli sve ovo, znajmo da ako zavidnik ne moze postici ono na cemu zavidi drugima, treba se boriti da sprijeci svoj jezik da ne obescascuje i ne vrijedja one kojima zavidi, te da pokusa sakriti ono sto mu je u srcu.

 

Prvi dio: pokuda zavisti

 

Zavist je pokudjena u mnogim hadisima; Zubeir ibn el-’Ewam, da je Allah njime Zadovoljan, prenosi da je Allahov Poslanik, Sall Allahu ’alejhi we sellem, rekao: ”Bolest naroda prije vas, vam se primice: zavist i mrznja, a ona brije. Ne kazem da briju kosu, vec da vjeru. Tako mi Onoga u Cijoj Ruci je moja dusa! Necete uci u Dzennet dok ne budete vjerovali, a necete vjerovati dok se ne budete medjusobno voljeli. Hocete li da vam kazem o onome, ako  to budete radili, sto ce uciniti da se volite? Sirite medjusobno selam”.

 

’Umar ibn Maimun je rekao: ”Musa, ’alejhisselam, je vidio covjeka na prijestolju pa mu je pozavidio (odnosno, svidjelo mu se sto je vidio, pa je pozelio isto tako za sebe, ne zeleci pri tome da se ta blagodat oduzme od tog covjeka), pa je upitao ljude o tom covjeku. Rekli su: ’Zelis li da znas kakva su njegova djela? On ne zavidi ljudima na onome sto im je Allah iz Svoje velikodusne Milosti podario, ne siri zle glasine medju ljudima i nije neposlusan svojim roditeljima’.”

 

Selim prenosi od svog babe (da je Allah njime Zadovoljan) da je Allahov Poslanik, Sall Allahu ’alejhi we sellem, rekao: ”Zavist nije dozvoljena osim prema dvojici: prema onome koga je Allah blagoslovio Qur’anom, pa on klanja danju i nocu uceci ga; i covjeku koga je Allah blagoslovio bogatstvom, pa ga on pravedno dijeli na Allahovom Putu, danju i nocu.”

(ref. hadisa se nalaze u knjizi, ja ih ne uvrstavam u prijevod)

 

***********
DODATAK, licno razmisljanje bloggera o zavisti: uceci jutarnju dovu u kojoj priznajemo Allahu, slavimo Ga i zahvaljujemo Mu, da “je svako dobro koje je ikad osvanulo kod nas samih ili kod ma kog drugog od Njegovih robova – samo OD NJEGA JEDINOGA KOJI DRUGA NEMA”, pa dodajemo nakon toga zahvalnost Njemu, “Tebi hvala i sva zahvalnost” (Hamd i shukr su samo Allahu Jedinome)… uceci tu dovu, razmisljajuci o njoj i njenom znacenju, oslobadjamo se osjecaja zavisti. Razmisli, citaoce, o ovome. Ako je Allah dao neku blagodat Svome robu, a ti mu na tome zavidis – pa jesi li ti to nezdavoljan i bunis se protiv Allahove Odluke i Mudrosti…? Tvrdis li da Je tvoj Gospodar Nepravedan prema tebi…?!! Razmisli, jer svaka blagodat, samo je od Njega Jedinoga, Koji druga nema!

Zatim Mu se pokaj zbog loseg misljenja o Njemu, ostavi zbog Njega Jedinoga, ono cime je On Nezadovoljan, prestani sa svim sto izaziva Njegovu Srdzbu, kajuci Mu se iskreno. Oslobodices se zavisti.

Ako si zavidan nekome, ne u istinskom smislu te rijeci, vec zato sto osjecas gorcinu i ljutnju prema covejku koji ti je nanosio zlo, a sad uziva blagodati i nije kaznjen za nepravdu koju ti je nanoosio – upitaj se, kakav je tvoj odnos prema Allahu, a kakav je njegov? Shvati da je povratak samo Allahu, da si ti sitna i neznatna dusa koja postoji na ovoj zemlji vrlo kratko, i pozuri sa cinjenjem dobrih djela, nakon sto se pokajes svom Gospodaru. I moli Allaha da ti Pomogne da se oslobodis negativnosti koje te pritiscu i bole te u srcu, jer ako ti On ne pomogne, niko ti ne moze pomoci. Pokaj se i vrati Mu se, znajuci da Je On Gospodar, a ti rob, i da ces Mu se vratiti i pokazati Mu srce svoje – pa hoces li da Mu pokazes crno srce, truhlo i bolesno ili Mu zelis pokazati blistavo srce, ocisceno iskrenim robovanjem i poniznozcu Njemu Jedinom tokom zivota na Zemlji? Allah ti podario svako dobro, oprostio ti, uputio te i pomogao te na putovanju ka Njegovom Dzennetu.

Amin.

Februar 11, 2014 / Allahov rob

“Discipliniranje duse”, ibn Redzeb (sazetak 2. i 3. kapitela) – PROHTJEVI (ZELJE, HIROVI) I RAZUM

Bismillah.
U ovom tekstu je sazetak i prijevod (sa engleskog) 2. i 3. kapitela knjige ibn Redzeba “Discipliniranje duse”. Ne govorim nista, dovoljno je da posjetilac sam procita donji tekst. Namjera mi je malo po malo prevoditi i sazimati odredjene kapitele te knjige, a rezultat cete, in sha’ Allah, naci na ovim stranicama. 

PTICE
____________

Hawa je skolonst ljudske prirode ka onome sto joj godi, i nije za pokudu ako je ono sto se zeli, zakonito (halal). Ali treba se ukoriti ako covjek pretjerano slijedi svoju hawu.

Znaj da je dio unutrasnjeg bica covjeka:
a) intelektualan: njegova vrlina je mudrost, a porok (mahana) mu je glupost
b) izazvan: njegova vrlina je jacina, a mahana mu je malodusnot ili kukavicluk
c) pozudan: njegova vrlina je cednost i cistota, a mahana mu je neobuzdana hawa (ceif, strast)

Pokazati strpljenje prema porocima (mahanama) svog unutrasnjeg bica odlika je unutrasnjeg bica pomocu koje je covjek u stanju da istraje i pretrpi i dobro i zlo. Iz ovog razloga, kome god nedostaje strpljenje i ko dozvoli da mu hawa vodi njegov um, ucinio je time da ga vodi onaj koga on treba da vodi i usmjeren je onim sto on treba da usmjerava.

Sve sto covjek zeli i za cim zudi, vratice mu se, i bice povrijedjen onim od cega je ocekivao korist, i razalostice ga ono od cega je ocekivao radost.

Hawa je prema ljudskoj prirodi poput bijesne vode prema brodu. Pametan insan shvata da je mnogo lakse pretrpjeti teskocu (tegobu) koju osjeti pri suprotstavljanju svojoj hawi, nego izdrzati posljedice slijedjenja hawe i odavanja hawi. Jer najmanje zlo koje moze u tom slucaju ocekivati, jest da dodje u stanje u kome niti moze uzivati u odavanju hawi, niti se moze oduprijeti da je slijedi; zapada u jadno stanje navike, koja postaje ovisnost, primjer takvog odavanja strastima je ovisnost alkoholicara.

Razmisljanje o ovome ce pomoci covjeku da se odupre hawi. Ono sto covjeku hawu cini prezrenom, jest razmisljanje o njegovom bicu, jer ce neminovno zakljuciti da nije stvoren tek da neograniceno slijedi svoje strasti. Hawa je pokudjena onda kad covjek prelazi granice dozvoljenog (halala) i sto razum ocjenjuje pogresnim. Pa je sve ono sto covjek zeli, za cim zudi, a sto mu je neophodno, i sto pomaze da se razvije kao ljudsko bice, to je pohvalno i nije za pokudu.

Hawa poziva covjeka na upraznjavanje svih prohtjeva i zadovoljstava, ne uzimajuci u obzir posljedice trenutnog uzivanja, mada je covjek svjestan da ce mu to zadovoljstvo donijeti muke i neprilike koje su vece od zadovoljstva koje je osjetio slijedeci hawu, i da ce ga sprijeciti da u buducnosti uziva u slicnim zadovoljstvima. Ali hawa smetne covjeka da misli o svemu ovome (sto mu je inace poznato), cime se covjek srozava tacno na nivo zivotinje – s tim sto zivotinje imaju ispriku jer nisu dobile dar razuma i ne mogu spoznati posljedice svog djelovanja.

Zato, pametan insan se ne smije sam srozavati sa casnog, visokog polozaja kojim je pocascen, na nivo hajvana. Razum koji je dobio treba upotrijebiti da misli na posljedice svojih djela, da istrazuje koristi i da mu razum bude savjetnik u odlucnosti.

Kad razum primijeti nesto sto se razlikuje od zova hawe i strati, onda ce se mudar i razuman covjek posavjetovati sa svojim razumom. Narocito, jer zna da razum posjeduje znanje i da mu je iskren savjetnik. Zatim treba biti strpljiv na onome sto mu razum savjetuje da ucini, jer mu je dovoljno da poznaje uzvisenost razuma, da bi mu dao prednost.

Zatim treba razmisliti o posljedicama slijedjenja hawe: zar je ikad covjekova slava bila srozana, njegova cast unistena, ugled porusen, da li je covjek ikad bio ponizen, da li je ikad bio progonjen – osim kao posljedica slijedjenja hawe?!

Znaj da kad covjek djeluje tako da slijedi svoju hawu, naci ce se ponizenim i obescascenim; cak i ako mu hawa ne nanese fizicku stetu, zivjece svjestan svoje podredjenosti hawi – ali kad joj se odupre i nadjaca je, naci ce u sebi cast i ponos, zivjece svjestan svoje pobjede i trijumfa.

(nastavak slijedi, in sha’ Allah)